ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 219
posao«, a istovremeno je po svom značenju prevažna, jer odnosna građa pruža dokumentaciju za sigurnost privatne i državne imovine 60 . I s čuvanjem ove arhivske građe mirovnih sudova na terenu izvan Dubrovnika bilo je, također, mnogo problema. U tom je pogledu ilustrativan i primjer iz Slanoga. Tamošnji je sudac izvijestio 9. III 1813, kako je zgrada u kojoj se nekada nalazilo sjedište vlasti bivše Dubrovačke Republike, i u kojoj je bio smješten arhiv kancelarije u Slanom, već ranije uništena požarom, u vrijeme kada su Crnogorci pljačkali i palili po dubrovačkom području. Stoga je, došavši u Slano, morao uzeti u najam privatni stan, dapače i dva stana, kako bi mogao smjestiti i svoju sudsku kancelariju i značajne količine arhivalija mjesta Slano koje je preuzeo. On traži naknadu za plaćanje stanarine, ali mu je odgovoreno »da Vlada ne odobrava naknade za plaćanje prostorija u kojima se smještaju arhivi«! 61 . Približavao se tako i kraj francuske vladavine u Dubrovniku, a cjelokupna akcija inventarizacije arhivske građe na čitavom području Dubrovačke provincije nije bila završena na način kako je bila zamišljena i propisima određena. No, iako je za mirovne sudove izvan grada Dubrovnika ostala nepotpuna, ipak nam pruža zanimljive podatke o stanju građe na dubrovačkom području, upotpunjavajući sliku koju nam o tome daje inventar J. Kerse. t * ... * * Drugi inventar koji objavljujemo (prilog II) nastao je iz sasvim drugačijih pobuda i razloga. Izradio ga je, i dovršio 1. III 1817. Luka Čurlica, kancelar kod tadašnjih upravnih organa na dubrovačkom području. Dao mu je naslov: »Generalni katalog knjiga i dokumenata, koji pripadaju arhivu bivšeg Državnog tajništva, i drugih ukinutih organa nekadašnje Dubrovačke Republike«. Najprije nešto o povijesnim okolnostima u kojima je nastao ovaj inventar. Preotevši Francuskoj 1814. god. cjelokupno područje Ilirskih provincija, te sankcioniravši tu stečevinu u međunarodnopravnim uglavcima Bečkog kongresa 1815. godine, austrijski je dvor nastavio, i za spomenuta područja, da .sukcesivno ostvaruje svoju staru težnju prikupljanja i koncentriranja važnijih državno-pravnih akata iz stečenih teritorija u Kućnom i dvorskom arhivu u Beču. To je stara težnja bečkog dvora, koja se očitovala kroz čitavo 18. stoljeće 62 . Definitivno i konkretno je to utvrdio Decretum instructivum Marije Terezije od 13. IX 1749, koji specificira što sve spada u Kućni i dvorski arhiv, pa posebno spominje: . ..« acquisitiones regnorum et provinciarum, sanctiones pragmaticae, pacta successoria, confraternitatum et confederationum herditarium, compactata, foedera, conventiones cum exteris principibus et provinciis, acta et in60 Isto. 61 Isto, rub. 5, br. 1280. 62 Bittner L., Gesamtinventar des wiener Haus-, Hof- und Staatsarchivs Bd. 1 (Wien 1936), str. 15. i slijed. 219
