ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 215
ralo se, naravno, odraziti na kontinuitetu i ekspeditivnosti pravosuđa u Dubrovačkoj provinciji. Time, što je na osnovi Kersina inventara izvršena raspodjela građe novoformiranim sudovima u Dubrovniku, pokazalo se da su ipak postignuti ciljevi i svrhe zbog kojih je i naređena izrada tog inventara. Usprkos primjedbama prokuratora Sorkočevića, ovaj je inventar ipak zadovoljio tekuće potrebe sudske operative. Uz to, njegova praktična upotrebivost nije bila time završena, jer je kasnije, nakon desetak godina, ponovno korišten u daljim nastojanjima oko inventarizacije dubrovačkih arhivalija d u težnji da se razdvojeni dijelovi ponovno integriraju u jednu cjelinu 45 . S obzirom na to kako je i zašto nastao, Kersin inventar ne predstavlja neko arhivističko ostvarenje. Njegovu autoru nije ni bila svrha da tako nešto postigne, jer on vrši inventarizaciju u određene svrhe sudske operative. No, usprkos tome njegov je inventar od posebnog interesa ne samo za povijest Dubrovačkog arhiva nego i s mnogo širih aspekata. Nastao u posebnim prilikama, nakon propasti aristokratke Dubrovačke Republike, u jeku temeljite izmjene društveno-političkog sistema i državnog mehanizma, ovaj inventar pokazuje u kakvom se općem stanju, u tim posebnim prilikama, nalaze neke fundamentalne serije Dubrovačkog arhiva, kao što su: knjige zapisnika i druge pomoćne knjige Senata; iste knjige za Veliko vijeće; iste knjige za Malo vijeće; diplomatsko dopisivanje Dubrovačke Republike sa Zapadom i Istokom, te ostala građa diplomatskog i konzularnog karaktera; rukopisni zakonski zbornici; zemljišne knjige; serije notarskih knjiga; serije knjiga i spisa pomorskih organa Republike i si. Sve su to, naime, serije od izvanredne vrijednosti za šire potrebe evropske nauke; pa je svaki povijesni podatak o njihovoj sudbini, pogotovo iz vremena neposredno nakon propasti Dubrovačke Republike, od naročitog značenja. Za pravnu povijest svakako je zanimljiv i popis pravnih djela i priručnika koje inventar iskazuje u građi kancelarije nekadašnjeg Suda za krivične parnice. Na kraju spomenimo i naučno zanimljiv svojevrstan pregled opticaja raznih moneta u Dubrovniku, što ga daju popisi sudskih depozita u Kersinu inventaru. Kako je ovaj inventar prvenstveno zanimljivo svjedočanstvo o stanju dubrovačke arhivske građe 1812. godine, potrebno je još nešto reći 0 tom stanju i uvjetima čuvanja ove građe poslije izvršene njene raspodjele u ožujku —svibnju 1812. god. Već je ranije naglašeno da su za čuvanje i stanje arhivalija bivše Dubrovačke Republike bile nepovoljne česte izmjene organa i njihovih kancelara, kojima je bila povjerena na brigu poslije 1808. godine. No, u datim okolnostima god. 1812, u vezi s opisanom raspodjelom, očito je bilo najpogodnije što je njen tako važan dio povjeren sudovima, jer oni po prirodi svoga rada, gledajući u svakom spisu svojevrsni dokument o nekom činjeničnom stanju, posebno o nekoj pravnoj činjenici, brižnije čuvaju i arhivalije nego upravni organi, a pogotovo ako su u pitanju takvi formiranim sudovima. Dio te građe, i to uglavnom arhivalije proizišle iz diplomatske 1 konzularne djelatnosti bivše Dubrovačke Republike, preostao je i priključen arhivskoj i registraturnoj građi Intendanta Dubrovačke provincije, a kasnije će ga austrijska vlast tretirati kao »politički arhiv« upravne vlasti dubrovačkog okruga. « HAD, Okružni kapetanat, 1820, br. 3322/464; 1821, br. 7838/1004, 8365/1080; 1826, br. 1873/309.
