ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 207

žave, te bez posebnog odobrenja ne mogu biti objavljeni ili štampani. U čl. 2. istog dekreta kaže se da spomenuto odobrenje daje Ministarstvo vanjskih poslova za građu koja pripada arhivima tog ministarstva, dok za građu ostalih ustanova iz čl. 1. to odobrenje daje Ministarstvo unutarnjih poslova

13

. Uz ove opće propise koji se odnose na arhivsku djelatnost, važni su i propisi o notarskim arhivima, kojih je važnost također protegnuta na područje Ilirskih provincija. To je u prvom redu zakon od 6. X 1791, koji u svom čl. 16 propisuje da javni notari moraju svake godine, u toku siječnja-veljače, predati u kancelariju nadležnog suda kod kojeg su imatrikulirani, jednu kopiju svog registra — repertorija akata izrađenih protekle godine

14

. Godine 1796. zakonom od 5. V, određeno je da se spomenuti repertoriji imaju predavati nadležnom sudu za građanske sporove

15

. Temeljni su propisi, međutim, sadržani u zakonu o organizaciji notarijata od 16. 3. 1803. god. Spomenimo neke važnije odredbe ovog zakona. U čl. 12—19. propisuju se detalji o načinu i formi redigiranja notarskih akata. Cl. 20. propisuje izričito da notar mora čuvati minute svih akata koje je izdao. Čl. 21. određuje da otpravke i prijepise može izdavati sam onaj notar kod kojega se nalaze odgovarajuće minute. Slijedeći član 22. određuje da notar može svoje repertorije predati drugome samo u slučajevima predviđenima zakonom, ili po sudskoj odluci. Osobito je važna odredba čl. 23, kojim je propisano da notari ne mogu bez naredbe predsjednika suda prve instancije izdavati prijepise akata, osim osobama koje su direktno zainteresirane. Dopunu ovome sadrži čl. 26, koji određuje da na temelju minute notar može izdati strankama samo po jednu »prvu« kopiju; dalje kopije ne može izdavati bez naredbe predsjednika suda prve instancije. Čl. 29. ponavlja odredbu da notari moraju voditi repertorije svih akata koje su izdali, a čl. 30. određuje sadržaj, način vođenja, kao i povremeni pregled repertorija od predsjednika suda u notarevu sjedištu. Članovima 54—57. određuje se sudbina notarskih minuta i repertorija u slučajevima kada je notar smijenjen ili je njegovo mjesto ukinuto. Posebno je značajan propis čl. 60. istog zakona, koji određuje da svi stariji arhivi notarske građe, koji postoje pod bilo kojim nazivom, imaju ostati u stanju u kojem se nalaze na čuvanju kod postojećih posjednika. Prijepise iz takve građe može izdavati samo notar iz mjesta u kojem se takav arhiv nalazi, ili, ako takvog nema, tada ih izdaje notar iz najbližeg susjednog mjesta. Samo u slučaju da je notarska građa predana nadležnom sudu ima sudski kancelar pravo da izdaje prijepise iz te građe. Napokon, u čl. 61. se određuje što biva s notarskom građom nakon smrti notara ili drugog posjednika notarskih minuta. Određeno je da se takva građa odmah stavi pod pečat mirovnog suca u odnosnom mjestu, sve dok predsjednik suda istog mjesta ne odredi privremeno drugog notara koji će preuzeti gradju

16

. Konačno, za notarske arhivalije važan je i dekret o organizaciji Notarske komore od 24. 12. 1803. Naime, u svom čl. 2 taj dekret propisuje 13 Isto, str. 174, 175. M Isto, Tome II, str. 288. 15 Isto, str. 288, 290. 16 Isto, str. 294 i slijed.