ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 113
prilikama, potkraj XIV st. i u XV st., isprave bosanskih kraljeva za Dubrovčane nisu više bile jamstvo slobodne trgovine po Bosni, nego se takve povelje traže i od velikaša u XV st. 110 Politika Dubrovnika prema zaleđu morala je voditi i vodila je računa o takvom društveno-političkom razvoju u svojem susjedstvu. Dubrovčani su osjetili i snažnu vlast kneza, odnosno bana, kao i samovolje velikaša. Njihova je politika bila usmjerena na one osobe iz zaleđa koje joj mogu u danom času pomoći. Znadu koga treba birati za saveznika, protiv koga se odlučno i energično boriti. Potkraj XII i u početku XIII st. vlast humskih knezova dosta je čvrsta i samostalna. Dubrovčani stoga od njih traže jamstvo za slobodu trgovine. To im 1186. dopušta humski knez Miroslav. Između 1214—17. humski veliki knez Andrija izdaje ispravu o prijateljstvu, kojom Dubrovčanima jamči mir, slobodu trgovine u smislu da je Dubrovčanima otvorena njegova zemlja i da im ne smiju praviti nikakve neprilike. 111 Jači zahvat raških vladara u Zahumlju od Stevana Prvovjenčanog dalje učinio je da domaći knezovi nemaju dovoljno snage ni ugleda. Dubrovčani dobivaju povelje neposredno od raških vladara u kojima je uključena sloboda trgovine po Humu. Izgleda, međutim, da su Dubrovčani radije pregovarali sa slabijim partnerima, knezovima i županima iz Zahumlja, zacijelo da bi mogli za sebe isposlovati povoljnije uvjete, nego s jakim raškim vladarima. Zato 1249, dok je u Raškoj Uroš I, ponovno dobivaju ispravu o prijateljstvu i trgovini od zahumskog velikog kneza Andrije »da idou Dubrovčane po našei zemlji s svojim dobitkom i sa svojim riječima spašeni budu«. 112 Dubrovčani će, u vrijeme kad je herceg Koloman 1234—-37. zauzeo dio Zahumlja, a humski se knez Radoslav priznao ugarskim vazalom, najprije 1254. isposlovati od kneza Radoslava povelju o prijateljstvu, uzajamnoj slobodi i trgovini. Iste godine oni će tog Radoslava uvući u svoj savez protiv Uroša, protiv koga se Dubrovčani bore zajedno s bugarskim carem Asjenom. 113 Rat i savez protiv Uroša nije uspio. Dubrovčani se s njim pomiruju, kunu mu se na mir i prijateljstvo, a on im dopušta da njihovi »trgovci po zemlji kraljevstva mi kodeke slobodno«. 114 Humski knezovi, degradirani na župane, ne predstavljaju snagu s kojom Dubrovčani mogu računati. Javljaju se sporadični sukobi s humskim županima. Npr., župan Tvrtko dobio je nakon 1282. dopuštenje od Uroša I da na svojem području pljačka Dubrovčane u znak odmazde. Dubrovčani su, naime, bili uzeli nekom Urse ti brod i nisu ga htjeli vratiti. 115 Područje Primorja, odnosno Huma, bilo je za Dubrovčane u XIII st. osobito važno. U mirovnom ugovoru s Omišanima 1245. Dubrovčani unose klauzulu da Omišani neće uznemirivati strane brodove koji pristanu na obali od Stona do Dubrovnika. 116 To je upravo područje Primorja. Za vrijeme ratnog sukoba s vladarima iz zaleđa, Dubrovčani su zabranjivali svojim sugrađanima orati, pasti stoku, sijati »in totam terram firmam Sclavo110 O svemu tom usp. A. B a b i ć, O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni, Godišnjak Istorijskog društva BiH VI. 1954, 29—44. 111 Stojanović, 4—5. 112 ibidem, 5—6. 1,3 ibidem, 24—28. ,M ibidem, 18—20. " 5 ibidem, 35. 116 SCD IV, 268. 117 SCD III, 292. 118 Foretić, n. dj., 85. g Arhivski vjesnik 113
