ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 73
Gubec spominje kao kralj i u predstavci sitnog plemstva varaždinske županije ide u prilog onim shvaćanjima koja sve te podatke ne odbacuju po unaprijed izgrađenoj shemi. Svakako je značajno to što se Gubec spominje kao kralj u sredini koja je prema buni imala drugačiji odnos nego velikaši Draskovic i Thurn. 2. Podaci iz predstavke varaždinskih plemića potvrđuju pretpostavku da je i u sjevernom smjeru od osnovnog ustaničkog žarišta djelovala posebna seljačka vojska i da je tu vojsku predvodio sam Gubec. U starijim prikazima seljačke bune 1573. obično se pisalo da je osnovna grupa ustanika za čitavo vrijeme bune boravila oko Stubice. Sovjetski historičar Bromlej iznio je, međutim, pretpostavku da su ustanicima oko Lobora i Krapine potpomagali i Gupčevi odredi, 21 dok je B. Grafenauer pretpostavljao da se sjeverna ustanička vojska stvorila na Keglevićevim i Ratkajevim posjedima i da su se ustanici iz tog područja neposredno pred dolazak Alapićeve vojske povukli prema Stubici. 22 Predstavka varaždinskih plemića jasno pokazuje da je upravo kod kurije Šabac nedaleko Krapine djelovala ustanička vojska koju je predvodio Gubec. Time se — barem što se tiče Gupca — potvrđuje izjava Matije Fistrića da su Pasanec, Gubec i Milek bili kod te kurije. 23 Iz drugih se dokumenata, međutim, zna da je Pasanec vodio ustanički odred u drugom smjeru — na jug, preko Save. III Isprava o suđenju pobunjenim seljacima u Selnici ide u red dosta brojnih svjedočanstava o okrutnom kažnjavanju kmetova poslije bune. Posjednik vlastelinstva Selnice Mihajlo Konjski sazvao je 1. III 1573. dvadeset i jednog plemića da presude njegovim kmetovima zbog sudjelovanja u seljačkoj buni. Taj ad hoc stvoreni sud presudio je slijedeće: »... donosimo i proglasujemo našu osudu: ponajprije da od dvojice rečenih kapetana koje su izabrali pobunjeni kmetovi jednomu budu udovi rasječeni na četiri dijela, a drugi da se nabije na kolac. Za sve pak ostale pobunjenike, kmetove gospodina Mihajla Konjskoga, smatra se da su prema njemu krivi, pa su osuđeni na gubitak glava i svih svojih dobara ....« Tako se, eto, poznatim podacima o kažnjavanju ustanika vješanjem po drveću, odsijecanjem nosova, ušiju i ruku, »krunjenjem« itd. — treba još dodati da su rukovodioci seljačke bune bili kažnjavani nabijanjem na kolac, odnosno trganjem udova. Za način rada plemićkog suda u Selnici karakteristično je npr. da su svi suci — njih dvadeset i jedan — naveli u uvodu isprave svoja imena i titule, a da se uopće nisu potrudili spomenuti imena seljaka koje su tako okrutno kaznili. Isprava o kažnjavanju selničkih kmetova sadržava nekoliko važnih podataka o seljačkoj buni, na kojima se treba posebno zadržati. Ponajprije u poznatoj se građi vlastelinstvo Selnica nigdje ne spominje kao pobunjeno područje, a i samo mjesto Selnica kao vlastelinstvo "Bromlej, n. dj., str. 259. 22 B. Grafenauer, Kmečki upori na Slovenskem, Ljubljana 1962, str. 241, 245. 23 »Passanacz, Gubacz vnnd der Milegkh sein nit zu Gurkfelldt sonnder zu Säbaekh gewest« (Rački, Starine VII, str. 266). 73
