ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 74
nije dovoljno poznato. U XIV st. spominje se porodica »de Zelnycha«, koja je držala neke posjede oko današnje Konjščine. 24 U XV st. tu se spominje posjed »Zelnycha-Zenth-Domankus«. 25 Tada je to vlastelinstvo držala porodica Konjski. Kralj Matijaš je 1477. dao Krsti i Ivanu de Konzka pravo održavanja tjednog sajma i dozvolu da u Selnici podignu drveni kaštel (castellum ligneum seu fortalicium). 26 Početkom XVI st. spominje se u rukama Konjskih »castellum Zelnycha-Zenth-Domokus« i »curia Koynzka-Zenth-Domokus« s pripadnim selima. 27 »Koynzka« je vjerovatno kurija neposredno uz stari kaštel. U drugoj polovici XVI st., kada je Mihajlo Konjski sagradio u Selnici kameni kaštel, počinje se i za samu Selnicu upotrebljavati naziv Konjščina. 28 U XVII st. se naziv Selnica gotovo potpuno izgubio; upotrebljavao se još samo katkada kao sinonim za Konjščinu: »vetus castellum Konnschyna aliter Zelnycha«, »novum castellum similiter Konschyna« (1658), »arx Konschina aliter Zelnicza« i si. 29 Prema tome, Selnica je u drugoj polovici XVI st. čest naziv za Konjščinu. Svi podaci o buni na tom vlastelinstvu zapravo dopunjuju pismo Krištofa Galla od 9. II 1573, u kojem se govori o zajedničkom djelovanju pobunjenih kmetova iz Stubice i Konjščine (»Khondtschkin«). 30 To je pismo inače poslužilo za izvođenje zaključaka kako su kmetovi zauzeli Konjščinu i zatim nastavili djelovati prema Loboru. 31 Isprava o suđenju pokazuje da taj zaključak nije tačan; kmetovi oko Konjščine (Selnice) masovno su se pobunili i organizirali svoje jedinice, ali nisu uspjeli zauzeti vlastelinski kaštel, u kojem se nalazio njihov vlastelin Mihajlo Konjski. Posebnu pažnju želimo svratiti na onaj dio presude iz Selnice u kojem se govori o razlozima dizanja bune. U ispravi je, naime, zabilježeno da su kmetovi predvedeni pred plemićke suce o razlozima svoje pobune izjavili samo to »da su bili namamljeni i nagovoreni na tu bunu protiv svoga gospodina prijetnjama i nagovorima opakog čovjeka Ambroza Gupca i Ivana Pasanca«. Upravo taj pasus s podatkom o Ambrozu Gupcu koji buni kmetove traži da se ponovo razmotre svi izvori u kojima se spominje to prezime i da se pokuša odrediti stvarna uloga toga kmeta u seljačkoj buni 1573. U »Građi o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1563—1574.«. već smo dotakli to pitanje. 32 Naveli smo da je prezime Gubec više puta zabilježeno u selu Hižakovcu. U popisima desetine, urbaru iz 1567. i spisu o podjeli vlastelinstva 1574. javljaju se redovito Ambroz i Marko Gubec, odnosno njihovi opustošeni posjedi. Istakli smo također da se nigdje ne spominje Matija Gubec. No ipak smo — ne ulazeći u cjelokupnu građu o seljačkoj buni — pretpostavili da je 1567. i idućih godina neki član porodice koji iz nepoznatih razloga nije ušao u sesionalni regest možda držao posjed Grgura Gupca, koji se spominje u popisu desetine 1560. To je, 24 Diplomatički Zbornik, sv. XIV, str. 34. 25 Arhiv Jugoslavenske akademije, Diplomata, X —53. 26 I s t o, XVI— 16. 27 Arhiv Hrvatske, NR A, sv. 1675, br. 21. 28 »Zelnycza seu Konschyna« u saborskom zapisniku (S i š i ć, Hrv. saborski spisi IV, str. 204). 29 Arhiv Hrvatske, NR A; sv. 1672, br. 10, 11, 32, 34. "Rački, Starine VII, str. 201. 51 Bromlej, n. dj., str. 273. 32 Arhivski vjesnik VII—VIII, Zagreb 1964—1965, bilješka br. 55 na str. 79. 74
