ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 253
interesa za sve grane kulturnog aktiviteta, kao njihova zajednička i prioritetna pitanja, odnosno u one probleme koji arhivsku službu značajnije interesiraju. Prvi prilog ove rubrike je članak A. Lombarda pod naslovom »Nemirno sveučilište« (str. 159—160). U tom kratkom članku autor se prvenstveno osvrće na zahtjeve studenata u savremenom procesu reforme sveučilišta. Uglavnom se zadržava na sumarnom pregledu tim zahtjeva. Ne ulazi u pitanje stavova i zahtjeva nastavnika. Konstatira nedovoljno sistematičan i neoperativan rad državnih organa, a isto tako i činjenicu, da je zapravo stalno otvoren problem spomenute reforme. Na kraju naglašava kako su arhivske ustanove izuzetno zainteresirane na tome kakve će »nove strukture« dobiti sveučilišta. To ponajprije stoga što su arhivi čuvari takvog kulturnog dobra koje je osnova »svakog historijskog istraživanja«, pa da moraju biti »duboko utkani u talijanski kulturni život, a prvenstveno u onaj sveučilišni«; uz to, i zbog činjenice što arhivske ustanove mogu znatno doprinijeti koordiniranju istraživanja. Zelja je autora, glavnog urednika ovoga časopisa, da uz učešće arhivista i historičara, otvori i potakne diskusiju o pitanju integracije arhivskih ustanova u »sveučilišni sistem« i njegove nove strukture u Italiji. U nastavku ove pete rubrike objavljen je (str. 161—167) potpuni tekst talijanskog zakona od 25. VII 1966, kojim se regulira status one kategorije sveučilišnih profesora dodijeljenih na rad (za određene nastavne ili naučne poslove) pojedinim visokoškolskim institucijama (fakultetima ili institutima). »Arhivi i nova tehnička dostignuća« — naslov je šeste rubrike novoga časopisa. Programski joj je zadaća da prati razvoj novih tehničkih pronalazaka i ostvarenja koja se mogu primijeniti u arhivima, te da pokaže kako je »tradicionalni svijet arhiva« otvoren svemu što može unaprediti istraživanja, putem primjene novih postupaka, zasnovanih na najnaprednijim tehničkim i naučnim iskustvima. U ovom prvom svesku novoga časopisa realiziran je taj program kako slijedi: Na prvom je mjestu kraći napis (str. 171—173) o poplavama koje su u novembru 1966. god. tako teško pogodile niz regija srednje i sjeverne Italije, nanijevši, uz ostalo, i tolike neprocjenjive štete kulturnom blagu, pa i arhivskoj građi, naročito u Firenzi. Osvrćući se na velike napore uložene za spašavanje oštećenih kulturnih dobara, Društvo arhivskih radnika Italije zahvaljuje se, i ovim putem, svim kulturnim radnicima Italije i drugih zemalja, koji su pružili pomoć u toj velikoj akciji spašavanja. Autor napisa ističe kako se veliki broj društava arhivskih radnika, iz raznih zemalja širom svijeta, odmah pridružio akciji i ponudio svoju pomoć, dajući vidnog izraza svojoj solidarnosti s talijanskim kolegama. Posebno je naglašena velika pomoć koju je pružila organizacija UNESCO. Reproduciran je potpuni tekst apela, što ga je 2. XII 1966. uputio René Maheu, generalni direktor UNESCO-a, na 120 država članica ove međunarodne organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu. U apelu se traži od vlada država članica da učine, u granicama svojih mogućnosti, sve što mogu, pa da novčanim sredstvima, materijalom i radom svojih stručnjaka što više pomognu u akciji spašavanja oštećenih kulturnih dobara u Firenci i Veneciji. Apel je ujedno upućen, u tom smislu, i svim kulturnim institucijama, stručnim društvima (nacionalnim i međunarodnim), kao i pojedincima građanima. Nakon toga slijedi članak (str. 174—182) o spašavanju arhivske građe, postradale u spomenutim poplavama 4. XI 1966. Autor prof. E. Califano odmah uvodno ističe veliku važnost sabiranja, analize i sistematiziran ja iskustava stečenih u ovoj velikoj akciji spašavanja i restauracije arhivalija. Definitivno će se to moći da izvrši nakon što bude okončana ova zamašna i dugoročna akcija na restauraciji tolikih stotina tisuća oštećenih svezaka arhivske građe, pa se autor ograničava na informaciju o nekim osnovnim pitanjima i i 253
