ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 231
titi samo na to da je opat Stancius 1198. g. došao do samostana sv. Marije u Rožatu usprkos protivljenju rođaka osnivača! On je, doduše, bio i sam, kako tvrdi isprava iz 1198. g., 313 Savinin unuk, ali on nije bio benediktinac iz Monte Cassina. Konzulima se i dubrovačkom sudu činio otpor Stancijevih rođaka nerazuman i oni su jednostavno crkvu s posjedima predali lokrumskom opatu! Grupa lokrumskih falsifikata o crkvi sv. Pankracija ukazuje na to da se nešto slično pokušalo provesti i na Mljetu. Ali ondje je, čini se, izostao uspjeh zbog suviše jakog otpora mljetskog samostana. O borbi za taj posjed — na kojem je lokrumski samostan želio postaviti također svog opata 314 — nema nešto sigurnijih historijskih podataka, ali ona se s obzirom na datume falsifikata mogla voditi najranije svršetkom XII st. Međutim, činjenica je da se lokrumski opat sam nije borio za posjede. Bar koliko o tome zna historija. Dakle, moguća je još jedna pretpostavka: lokrumski opat je znao da se mljetska općina bori sa samostanom za crkvu sv. Pankracija, za koju nije nikako mogla dokazati da joj pripada. Nije li opat u tom momentu dao sastaviti falsifikate kako bi dokazao da ta crkva pripada od XII st. njegovu samostanu? Uostalom, da se još ni u XIV st. nije smirila borba oko posjeda ili tačnije za posjede benediktinskih samostana, pokazuje, čini se, onaj odlomak tobožnjeg mljetskog privilegija Stefana Prvovjenčanog koji govori 0 samostanskim posjedima u Rijeci i Zrnovnici. Nije li se pri tom pomišljalo na posjede Sv. Marije u Rožatu? Ili na posjede pobliže nepoznatog samostana »in Baleni«, tj. u Zrnovnici? Njih je pravovremeno preoteo lokrumski samostan, što dakako, nije moralo potpuno obeshrabriti 1 mljetskog opata. S obzirom na priču o postanku mljetskog samostana i Šišićevo dokazivanje o njenoj autentičnosti i historijskoj tačnosti valjalo bi još primijetiti ovo: tačnost kojom se u priči nabrajaju osnivač pulsanskog reda i njegovi nasljednici u doba kad red više ne postoji najbolji je dokaz kasno sastavljene priče. Ta nije bilo teško iz legende Ivana od Matere, osnivača reda, izvaditi podatke o montegarganskom samostanu sv. Marije kad je »glavni izvor legendu sv. Jovana iz Matere napisao »malo po svece voj smrti neki pulsanski monah.« 315 Zaključak Cini se da su istraživanja o postanku mljetskih falsifikata dala ove rezultate: postanak je dviju grupa mljetskih falsifikata uvjetovala potreba benediktinaca da u sporu s korčulanskim knezom najprije steknu kneževska prava na otoku, a zatim da ih u borbi s mljetskom općinom i zadrže. Prva je grupa falsifikata — to su privilegiji srpskih vladara — načinjena vrlo vješto, očito stoga što su se falsifikatori poslužili kao uzorima ispravama Nemanjića srpskoj crkvi. Činjenica da se o organizaciji bilo pravoslavne ili katoličke crkve na teritoriju Zahumlja gubilo u XIV st. sjećanje pomogla je ostvarivanje opatovih želja. Bar što se tiče Mljeta. 3 " CD II, str. 294. 314 Letopis, str. 226. 3U Letopis, str. 189.
