ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 227
12. V 1388. došao je zaista opat Andrija s dvojicom redovnika i samostanskim prokuratorom pred mljetske suce, tj. one iz Babina Polja, Žare i Blata, njih šestoricu i pred universitas (mljetski zbor), pa je pred crkvom sv. Pankracija i pred posebno pozvanim svjedocima pokazao privilegij Honorija III 305 optužujući Mljećane (Meletani) zbog toga što su prisvojili neke crkve i kapele na otoku. »Et vos omnes scitis« — nastavlja samostanski prokurator — »et non potestis negare, quod omnes Ecclesiae seu Capellae, quae sunt in Insula, sunt et fuerunt de Monasterio ut membra, pleno jure, tarn in spiritualibus, quam in temporalibus cum omnibus juribus et pertinentiis ac terris.« Zato otočani ne mogu kršiti to samostansko pravo i dužni su primiti onog monaha ili svjetovnog svećenika kojega im pošalje opat. U nastavku se prokuratorove optužbe može razabrati i to da se spor vodio i za neke zemlje. Naime, on nastavlja ovako: »Insuper occupastis vineas et terras ubi fuerunt vineae, quas monasterium possidebat antiquitus cum pertinentiis, quae vineae et terrae sunt in Babino-poglie; etiam occupastis domum dictam Sochgnizam cum pertinentiis ac juribus suis apud Cimiterium Sancti Pangratii, in qua solebat Abbas venire et habitare cum monachis suis quandocumque veniebant rus.« Advokat mljetskih općinara pokazao je umjesto odgovora instrumentum opata Petra iz 1345. g., prema kojemu su oni, kaže advokat, »liberi ab omni Servitute Monasterii et tu Domine Abbas nec tui successores nec Monachi habetis aliquod jus in Insula Melitae, nisi de Zerna Clada versus Losinum, quae Zerna Clada est in fine Dughoboglie. Et pro residua parte Insulae damus vöbis perperos trecentos annuatim grossorum Ragusii Monasterio Sanctae Mariae supradictae.« Advokat je zatim u ime zbora obećao da će oni, ukoliko su uzeli neke samostanske posjede, njih i vratiti, ali da se opat nema šta miješati u teritorij Blata i onaj pod Vodicom, kao i onaj u Žari, jer za njega plaćaju seljaci iz Žare. A što se tiče optužbe da su uzeli samostanske crkve s pripadnostima, oni odgovaraju da su to učinili na osnovu privilegija opata Petra, jer im je on to dao uz cijenu od 300 perpera. Uostalom, Petrov privilegij potvrdio je i kardinal Nikola, legat Urbana VI. 306 Samostanski je prokurator na to o*d njih zahtijevao privilegij opata Matije, koji je, kako kažu, potvrdio i papa. Ali, »illi ostenderunt Instrumentum Fratris Petri Abbatis, quod non erat confirmatum et quod remanserunt confusi, quia jus non habebant.« Dakako da je prokurator na toj neprilici seljaka gradio dalje. Tvrdio je da je opat Petar mogao osloboditi seljake samo za svog života, a da im crkve nije mogao dati »nec in vita, nec in morte«, jer se one ne mogu otuđiti bez papinske dozvole. Osim toga, upozoravao ih je »in Instrumento vestro nulla mentio de Ecclesiis sit«, što je bilo tačno. Kad su ga zatim seljaci upitali zašto plaćaju 300 perpera, on im je odgovorio: »Vos solvitis Monasterio supradicto annuatim perperos trecentos pro laboreriis et serviciis consuetis, quia tenebamini ligonizare omnes vineas Monasterii supradicti et seminare absque omni solutione cum expensis consuetis, et alia laboreria Monasterii omni tempore abque solutione, et pro territoriis seu terratico tenebamini dare annuatim quintam partem grani, vini, ac omnium naventiarum. Et de terris quas nunc possidetis et de pascuis. Illud quod vos 305 1216—1227. 304 1378—1389. 227
