ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 176
su bili čuvani. — Zbog ovih je razloga sigurno propalo više dokumenata nego zbog same tatarske provale. Ne treba se čuditi da su isprave iz predtatarskog vremena sačuvane u većem broju u transumtu ili u kopiji nego u originalima kad znamo da su mnogi stari rukopisni kodeksi propali nakon pronalaska tiska. Jer kad su djela bila tiskana, rukopise su počeli smatrati suvišnima. Tada su se pergamene mnogo upotrebljavale za uvez štampanih knjiga ili za zatvaranje prozora, a dokumenti na papiru kao omoti za biber, sir i drugu sitnu trgovačku robu. Tako se valjda događalo i onda kad su kraljevi starije privilegije potvrđivali novim ispravama s transumtom starijih isprava. Njih su tada smatrali suvišnima i vjerojatno se s njima postupalo kao s otpacima, a sačuvane su one koje su bile sakrivene negdje po zakucima. Kovačić spominje da su se još prije pola stoljeća (tj. u drugoj polovici 18. stoljeća) mogli naći ostaci pergamena na prozorima po selima ili kao štitnici na koljenima i leđima građana, Što su sigurno ostaci privilegija ili plemićkih listova (literae armales) što su u domaćim bunama oteti plemstvu. Tako treba nestanak isprava pripisati mnogim uzrocima, a ne optuživati samo mongolske strijelce »od kojih valjda nijedan nije mislio na isprave da ih treba uništavati« — veli doslovce Kovačić 39 . Treća serija 40 broji 176 svezaka, u koje je uvezano 23.429 pisama. — 16.356 originalnih pisama upravljenih zagrebačkim biskupima od godine 1611. do travnja 1815. uvezano je u 127 svezaka. Daljih 11 svezaka sadržavaju pisma zagrebačkih biskupa (minute) različitim osobama, 15 svezaka ima 2138 pisama raznih osoba raznim naslovnicima, a još su tu 23 sveska različitih molbi, upravljenih ponajviše zagrebačkim biskupima (libelli supplices) s 3.128 molbi. Sva su ta pisma i molbe uvezane u knjige, svako pismo i molba sa svojim rednim brojem, a na kraju knjige dodano je nekoliko neispisanih listova papira za indeks važnijih predmeta u pismima. J. N. Kovačić se nada 41 da će se između 28 kanonika (koliko ih je tada bilo), 13 prebendara i još tolikih drugih crkvenih ličnosti u Zagrebu naći netko tko će izraditi indekse tih svezaka pisama 42 . K ovim glavnim serijama dodano je još nekoliko podserija — nazovimo ih tako (Kovačić iz zove classes) — u koje su ušli spisi koji čine zasebne cjeline, a ne idu u prve tri glavne serije. Acta visitationum canonicarum 43 . Kanonske vizitacije arhiđakona pojedinih arhiđakonata i, na kraju, biskupa Vrhovca sredili su Kovačići u 20 svezaka. Danas je građa kanonskih vizitacija iz godina koje su oni sređivali (do god. 1815) sređena i uvezana u 181 knjigu. Ostaje za sada ne3 * O. c, str. 29. 48 O. c, str. 29—37. 41 O. c, str. 37. 42 Indeksi su doista kasnije izrađeni, ali ne uz pojedine sveske, nego uvezani u dvije knjige, od kojih prva sadržava indekse, zapravo regeste, pisama 1611—1706, a druga 1784—1815. Nedostaju, dakle, još indeksi za godine 1707—1783, što bi obuhvaćalo bar još jednu knjigu. Nedostaju također indeksi za 11 svezaka pisama zagrebačkih biskupa, za 15 svezaka pisama raznih osoba i za 23 sveska molbi (libelli supplices). — Indeksi pisama vode se u Inventaru Nadbiskupskog arhiva pod: A) Katalozi br. 11a i 11b pod naslovom: Elenchus epistolarum ad episcopos zagrabienses. 43 MEMORIA, str. 38. 176
