ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 177

• riješeno pitanje: kako su mogli toliku građu obuhvatiti u 20 svezaka? — Možda su spisi nekih vizitacija bili u registraturi dijecezanske kancelarije, pa su kasnije pribrojeni k onima koje su Kovačići sredili

44

? Drugu zasebnu podseriju — mogli bismo je nazvati Locumtenentialia — čini 14 svezaka in folio »Protocollum generale actorum Locumtenentii Regii Banalis« od 1809. do 1814. god., zatim »Protocollum Locumtenentiale officii Banalis

...«, te »Acta ad idem officium Locumtenentiale synoptice in se complectens ... cura . .. Francisci Dudich«. Za ovaj posljednji svezak dodaje da je u njemu ispisano samo nekoliko listova

45

. Ova podserija (ili classis — kako je zove Kovačić) obuhvaća djelatnost M. Vrhovca kao banskog namjesnika u godinama kad je ban Ignacije Gyulai boravio na ratištima protiv Francuza. Sređenu arhivsku građu biskupskog arhiva god. 1815. završava napokon nevelika podserija Miscellanea. Najvažnije su u tom materijalu dvije knjige: Historia missionis Poseganae Societatis Jesu, ab anno 1698. usqve 1772. (dakle isusovci u Požegi) i Liber instrumentorum litterariorum collegii Zagrabiensis Societatis Jesu conscriptus et in ordinem redactus a. D. 1712. (isprave zagrebačkog isusovačkog kolegija, zbirka sređena god. 1712).

48 4. Smještaj i vanjsko lice arhiva Kao dolično i sigurno mjesto za smještaj iznova uređenog arhiva određena je zapadna kula biskupske rezidencije, gdje su se i do tada držali spisi arhiva. Kula je okrugla, sa zidovima od kamena debelim dva hvata, strop (ili boltu) neće probiti ni topovska kugla. Osim ulaznih vrata ima 5 prozora koji su zaštićeni željeznim prozorskim krilima kroz koja ne može prodrijeti vatra

47

. Promjer arhivske prostorije iznosi 4 i pol hvata, visina mu je 2 3/6 hvata. Najprije je odavde maknut Thauszyjev ormar (prije je govorio o ormarima! v. str. 171) od tvrdog drveta, koji više nije odgovarao ni mjestu ni modernom ukusu. Zatim je biskup dao načiniti ormare (iz daljeg opisa vidjet će se da su to zapravo police za spise, za koje se može reći da su otvoreni ormari), koji su postavljeni uz zidove, ali su od zida odmaknuti 3 stope. U sredini prostorije bilo je mjesta za okrugli stol, a svuda unaokolo moglo se obilaziti. Ormari (police) bili su tako razdijeljeni da je s vanjske strane — od zida — bilo prema gore pet, a s unutrašnje strane šest pretinaca (gradus) za ulaganje kutija sa spisima. I u široke prozorske prostore bile su smještene police za smještaj spisa (repositoria), tako da ne smetaju ni pristupu prozorima, ni osvjetljenju prostorije, i još je preostajalo mjesta da se svagdje može udobno sjesti

48

. 44 Sav arhivski materijal kanonskih vizitacija obuhvaćen je danas u Nadbiskupskom arhivu u 217 knjiga i još 10 kart. kutija spisa. Usporedi: Inventar Nadbiskupskog arhiva, Protokoli, I, 1—17, i Isprave i spisi, XII. 45 MEMORIA, str. 38. — O Fr. Dudiću nismo uspjeli pronaći podatke. 46 O. c, str. 39. 47 O. c, str. 14, 17. 48 O. e., str. 14. — Slično je i danas uređen prostor u Nadbiskupskom arhivu u sjeveroistočnoj kuli nadbiskupskog dvora. J2 Arhivski vjesnik 177