ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 153
teče kontinuirano kroz cijelu ovu epohu, do u XVI st., kada će postići svoje najšire razmjere; ekonomski i politički život, pa i pravni život, bivaju sve intenzivniji, raznovrsniji i svestraniji. Vladajući u Dubrovniku poduzimaju mnoge reforme u zakonodavstvu, upravi i sudstvu svoje države. U prvoj polovici XV st. izvršeno je i novo redigiranje Knjige statuta grada Dubrovnika, kao i Knjige svih reformacija, a osnovan je i novi zakonski zbornik Liber viridis, itd. 54 . Sve su te okolnosti tražile i nove mjere za unapređenje rada državne kancelarije i notarijata. Odatle i razlozi da je god. 1428. donesena iscrpna zakonska odredba pod nazivom »Ordo cancellariae«. U uvodu ove zakonske odredbe ponajprije se konstatira kako sve »Republike« i »Sinjorije« nastoje oko toga, da se poznavanje tajnih državnih poslova, i pitanja od velike važnosti, ograniči na manji broj osoba. Zbog toga da i u Dubrovniku od sada moraju biti postavljena za poslove Malog vijeća i Senata dva posebna sekretara. Njihov je zadatak da se brinu o poslovima notarijata i da vrše sve kancelarijske poslove vezane uz poslovanje Malog vijeća i Senata tako, da se u te poslove ubuduće više nemaju miješati ona ostala dva kancelara u Dubrovniku. Ta ostala dva kancelara, uz ostalo, vodit će kancelarijske poslove Velikog vijeća, a tek u hitnim slučajevima oni će zamjenjivati novopredviđene sekretare, a i to samo u poslovima koji nisu tajne naravi. Sve knjige dubrovačkih vijeća i registri isprava, te pisama i uputstava, kao i notarski spisi i knjige nalaze se pod čuvanjem i pod ključem novih sekretara. Ostale knjige i spise čuvaju spomenuta dvojica ostalih kancelara, koji ujedno vrše sve kancelarijske poslove građanskog i krivičnog suda, kao i sve poslove koji se odnose na izvanjsku službu (»cancello de fuora«). Nadalje ova odredba konstatira da u građanskom sudovanju nastaje često potreba, da suci izvrše uvid u notarske protokole, pa se s tim u vezi određuje: u takvim slučajevima dužan je jedan od notara da dođe na poziv suda sa svojim knjigama koje su sudu potrebne, da te knjige pokaže sucima, te da im iz njih pročita ono što suci zatraže, koliko god puta to zatraže. Nadalje se ovom odredbom propisuje da sekretari pišu sva pisma rektora, Malog vijeća i Senata. Za kancelarijske pak poslove u službenim radnjama koje obavlja sam rektor, ili rektor sa sucima, rektor će odabrati tko će ih izvršiti, i taj ih je dužan izvršiti. Na kraju, nakon određivanja naknada za usluge, i odredbe tko će obavljati tekuće poslove do vremena kada budu postavljeni svi kancelari, propisuje se još da nitko od notara i kancelara ne smije da se bavi trgovinom 55 . Opće je značenje ovog kancelarijskog reda i zakonske odriedbe, što ona prije svega teži da poboljša i usavrši vođenje kancelarijskih i notarskih poslova a isto tako da usavrši i čuvanje spisa i knjiga. Precizirajući tačno koje knjige i spise treba pojedini kancelar ili notar da vodi, odnosno da izrađuje, te za koje poslove je pojedini od njih odgovoran, nesum54 Stulli B., Prilozi pitanju o redakcijama Knjiga statuta grada Dubrovnika (Anali Hist, instituta JAZU u Dubrovniku, god. III, Dubrovnik 1954), str. 99 i slijed. 55 Liber legum . . . dictus Viridis, cap. CCXXIII.
