ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)

Strana - 400

i katalogiziram"a, problemi publiciranja arhivske građe, kartografska, katastarska i tehnička dokumentacija, reprodukcija dokumenata, fono- i fotoarhivi, izgradnja i oprema arhivskih zgrada, konzervacija i restauracija, odnos prema javnosti (korišćenje građe), muzeografija u primjeni kod arhiva te odgojne funkcije arhiva, stvaranje arhivskog kadra i njegov položaj, biografije, nekrolozi i bibliografije o arhivistima, Međunarodni savjet arhiva i međunarodna saradnja arhivista. U bibliografskom svesku br. 1. »Archivum«-a zastupljene su još teme: arhivi naučnih institucija, arhivi za pojedine nauke, arhivi za književnost i umjetnost, arhivi dnevne štampe i redakcija te arhivi u odnosu na službene publikacije. Sabirajući podatke po pojedinim temama dolazimo do zanimljivih zaključaka za period od 1948—1959. god. Tako možemo ustanoviti da su najviše obrađene teme iz oblasti nauka koje dopunjuju arhivistiku. Po ovim temama slijede radovi o konzervaciji restauraciji te o mikrofUmovanju arhivske građe. Ako pratimo daljnji redosljed po broju bibliografskih podataka, opažamo da teme slijede ovim redom: arhivi i oblast uprave, problemi publiciranja arhivske građe, općenito o arhivima, izgradnja i oprema arhivskih zgrada, privredni arhivi i izvori za ekonomsku povijest. Sa znatno manjim brojem podataka zastupljene su teme: problemi inventariziranja i katalogizirani a te pitanja iz arhivističke teorije i terminologije. Podjednakim brojem radova raspravljena su pitanja stvaranja arhivskog kadra i njegovog položaja. Odabiranju i izlučivanju građe, jednom od najtežih problema arhivske službe, posvećeno je znatno manje radova nego li svim nabrojenim temama iz arhivske teorije i prakse, dok su historiji arhiva dati doprinosi u gotovo istoj mjeri kao problemu odabiranja i izlučivanja građe. Još skromnije su zastupljeni bibliografski podaci u oblasti sređivanja arhivske građe i sistema sređivanja takve građe, a najmanje su obrađene teme o mjesnim i privrednim arhivima te o kulturno-prosvjetnoj funkciji arhiva. Ako analiziramo bibliografske podatke u drugoj grupi, po pojedinim državama, ustanovit ćemo da je obzirom na radove o arhivskoj građi i o problemima nacionalne arhivske službe najveći broj radova publiciran na području SSSR-a, a manje u USA, Zapadnoj i Istočnoj Njemačkoj, Ujedinjenom kraljevstvu, Francuskoj i Italiji. Poljska, Jugoslavija i Cehoslovačka dolaze u red onih država, koje stoje negdje na sredini tabele po broju publiciranih radova. Šteta je da arhivsko zakonodavstvo nije našlo više mjesta u bibliografiji, jer nema sumnje da bi bibliografski podaci o tome zakonodavstvu u mnogom doprinijeli razvoju arhivske službe u pojedinim zemljama. Ovako obilna bibliografija, uglavnom iz perioda od 1948. godine dalje, u međunarodnim okvirima bez obzira na izvjesnu deficitarnost, predstavlja bogatu riznicu iz koje mogu crpiti ideje, iskustva i neka rješenja mnogi arhivi u svijetu. Ona potiče na korisno učenje stranih jezika, stručno usavršavanje naročito mladih kadrova, proučavanje pojedinih dostignuća u arhivskoj teoriji i praksi a onda i na aktiviziranje naših stručnjaka u većoj mjeri u međunarodnoj podjeli rada u oblasti arhivske teorije i prakse. Dr I. Beuc GLASNIK ARHIVA I DRUŠTVA ARHIVSKIH RADNIKA BOSNE I HERCEGOVNE. Sarajevo 1964—1965, IV—V U četvrtom i petom svesku kao i u prethodnim prilozi su podijeljeni prema tematici koju tretiraju na: I arhivistika i arhivska služba, II članci i rasprave, III građa, IV prikazi i ocjene i V društvene vijesti. 400