ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 377
god. na kojoj se vidi čitav Balkanski poluotok sa novim topografskim sadržajem, kojeg je ranijih godina prikupio tada najvrsniji austrijski kartograf Joh. Ch. Müller 17 . Još očitije se Müllerov rad zapaža na listu 35, koji ima naslov »Regnorum Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae Bosniae et Serbiae« štampan u Nürnbergu iza 1718. Na ovoj karti se može najbolje ocijeniti stanje u kartografskom poznavanju naših krajeva u prvoj polovini 18 stoljeća. Slavonija, zapadna Hrvatska i Dalmacija osim svoje realne konture pokrivene su dobro odmjerenim topografskim inventarom. Dinarska oblast u unutrašnjosti gotovo je pusta. Tu još uvijek nailazimo na teške greške: Sarajevo je smješteno sjevernije od Travnika, a ovaj nasuprot Vranduku. Konjica i Foča su jedno uz drugo itd. U orografiji i hidrografiji greške su još krupnije. Nigdje na karti nema ni traga najvišim dinarskim masivima kao npr. Durmitoru, Komovima, Maglicu, Prenju, Vranići itd. Stalno se pojavljuje hipotetično »Centralno bilo«, koje svoj korijen vuče još sa karte Ptolomeja. Imena se izmišljaju, prepisuju netačno, često se germaniziraju, talijaniziraju, a nerijetko se upotrebljavaju i klasični nazivi (Scardus, Haemus, Orbelus, Bebii, Ardius, Bertiscus itd.) 18 . Od većih karata Ugarske iz druge polovine 18 stoljeća ističu se Lotterova karta iz 1760 god. (list 47) i karta F. Müllera iz 1792 (list 48). Posljednja od njih sastoji se iz četiri sekcije veličine 48 X 60 cm, dakle ukupno mjeri 96 X 120 cm. Naši krajevi vide se do 44 paralele, ali unutrašnjost Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Srbije nije ničim unaprijeđena 19 . Podskupina IV sadrži 23 karte. Tu su uključene naše vanilirske pokrajine, prvenstveno Slovenija, zatim Srbija te druge zemlje na istočnoj polovini Balkanskog poluotoka. List pod brojem 1 je najstariji. To je Sambukov bakrorez »Fori Julii« 20 iz 1573 god. izrađen za Ortelija. Karta je dopadljiva i prilično vjerna. Lijepo su prikazane Alpe, šume Gorskog Kotara (Bosco de Modrusa) i drugi topografski detalji. List pod brojem 3 je Mercatorovo djelo »Karstia, Carniola, Histria et Windorum Marcia« 21 . Prikazuje Sloveniju sa Istrom i dio Hrvatskog primorja. Od Mercatora je i list 4 »Walachia, Servia, Bulgaria, Romania« 22 , koji po svom sadržaju dosta podsjeća na Ptolomeja. Od karata 17 stoljeća u ovoj je podskupini značajnija mapa Giac. Cantellija »Corso del Danubio« štampana kod Rossija u Rimu 1684 (list 12). Ova karta zbog svog obilnog topografskog inventara odskače od svih ostalih, pa čak i od Sansonove karte 17 Johann Christoph Müller (1673—1721) austrijski inženjer, pomagao je grofu Marsigliju u snimačkim radovima prilikom izrade karte Ugarske, zahvaćajući i naše krajeve. Up. J. Paldus, Johann Christoph Müller. Ein Beitrag zur Geschichte' der vaterländischen Geographie, Mitteilungen des k. u. k. Kriegsarchivs, Dritte Folge, Bd. V, Wien 1907, 1—122. 18 Detaljnije up. M. Marković, op. cit. 1963, 75. ,9 Up. E. Bernleither, Die Entwicklung der Kartographie in Österreich, Wien 1959; zatim, V. Hard von Hartenthurn, Die Kartographie der Balkan-Halbinsel im XIX Jahrhundert, Separat-Abdruck aus den Mittheilungen des k. u. k. militär-geographischen Institutes. XXI und XXII Band, Vien 1903. 20 »Fori Julii accurata descriptio cum Privilégie Ex Bibliotheca Nobilis et doctissimi Ioaanis Sambuci Imperatoriae Mats. Historici 1573«. Karta je publicirana kao 10. list u Ortelijevom Additamenta I uz njegov »Theatrum orbis terrarum« 1573 godine. 21 Karta je prvi puta publicirana kao 17. list u Mercatorovoj kolekciji »Italiae, Sclavoniae et Graeciae tabule geographice . . . Duysburg 1589«. Kasnije je uključena u njegov »Atlas sive Cosmographicae Meditationes de Fabrica Munđi et Fabricati Figura«. 22 Karta je prvi puta publicirana kao 18. list u Mercatorovoj kolekciji »Italiae, Sclavoniae etc.« 1589. i kasnije uključena u Atlas.
