ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 378
»Estato de L'Empire des Turqs en Europe« iz 1655 god. (list 11). Od mlađih djela izvjesne novosti zapažaju se na kartama Homanna (list 13), Seuttera (list 15) i Harenberga (list 18) Podskupina V je za nas manje značajna. Sadrži svega 6 karata. Gotovo sve potječu iz kraja 18 i početka 19 stoljeća i prikazuju teritorij zahvaćen austrijsko-ruskim ratom. SKUPINA B je obujmom najveća. Ima 726 sign, brojeva sa preko 4000 listova. Tu su prvenstveno okupljene karte nekadašnje Vojne Krajine od 17 stoljeća na dalje. Najveću grupu ove skupine čine originalni manuskriptni listovi iz druge polovine 18 stoljeća, koji pripadaju tzv. »Josephinische Landesaufnahme-u«. Skupina B ima pet podskupina. Podskupina I sastoji se iz 42 lista, većinom manuskriptnih karata, koje prikazuju teritorij karlovačkog generalata, tj. JZ dijelove Hrvatske. Među ovim mapama ima dragocjenih listova, koji zaslužuju sveopću pažnju. Spomenut ću najvažnije. Kao prvi, spominjem list pod brojem 3. To je manuskript veličine 105 X 151 cm crtan tušem (gerip), olovkom (orografija) i bojom (hidrografija i vegetacija). Prikazuje primorje od Novoga do Trstenice na hrvatsko-dalmatinskoj granici i čitav potez Velebita od Senja do Crnopca. Prikazani su i kvarnerski otoci. Zbog krupnog mjerila došli su do izražaja brojni detalji. Ucrtani su tlocrti primorskih naselja, zabilježeni pojedini objekti, a na samom Velebitu čitamo oko 40-tak orotoponima. Ovaj plan izradio je 1790 god. Heinrich Gery. List 4 značajan je što detaljno prikazuje tlocrt Plitvičkih jezera. Plan je anoniman, veličine 70 X 105 cm, crtan olovkom i bojama i potječe iz oko 1700 godine. List 7 je manuskriptna karta Petrove gore sjevernije od rijeke Gline iz 1767. Lijepu sliku Velebita iz 1783 god. vidimo na listu 13, koji zahvaća teritorij od Karlobaga do Zrmanje (veličina manuskripta 68 X 143 cm). Krajeve oko Popine (juž. Lika) prikazuje list 15. Vanredno otkriće predstavlja list 17. Naoko neugledna kartica, otkriva prvoklasni rarilet zbirke. Radi se o Vitezovićevoj karti, koju je on lično skicirao 14 kolovoza 1699 u Drežniku boraveći ovdje kao član Marsiglijeve komisije za utvrđivanje granice zaključene Karlovačkim mirom 23 . O toj, kao i o drugim Vitezovićevim kartama, koje se čuvaju u kartografskoj zbirci Arhiva Hrvatske u Zagrebu osvrnuo sam se u jednom posebnom radu 23 *. Ovdje želim tek spomenuti, da su to uz Glavačevu kartu Hrvatske iz 1673, naše najstarije kapitalne karte. Njihov značaj sastoji se u tome, što su i Glavač i Vitezović topografsku građu za svoje radove lično sabirali na terenu i sve to prenosili u karte na posve samostalan i originalan način. Dok je do sada Glavačevom kartografskom radu poklonjena bar izvjesna pažnja 24 , o Vitezoviću se u tom smislu malo pisalo. Kao slijedeće značaj23 Pavao Riter -Vitezović (1652—1713) poznat je kao naš najistaknutiji polihistor i leksikograf 17 stoljeća. (Up. V. Klaić, Život i djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb 1914). Međutim, o Vitezoviću kao geografu i kartografu, a napose o njegovim kartografskim radovima još se malo zna. 23 a Pavao Vitezović kao kartograf, Senjski zbornik, Senj 1965. 24 M. Vanino, Stjepan Glavač auktor prve domaće geografske karte Hrvatske (1673). Kalendar Napredak za god. 1937, Sarajevo 1936; isti, Zemljovid Hrvatske iz godine 1673. Izradio ga Stjepan Glavač D. I. Izd. uredništva zbornika »Vrela i prinosi« (faksimil); isti, O postanku zemljovida Hrvatske od Stjepana Glavača (1673). Bilješke uz dedikaciju, Hrvatski geogr. glasnik, sv. 8/10, Zagreb 1939, 249. 378
