ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 349
svoj rad, bez toga ne može biti govora o »trajnom i nesmetanom obavljanju djelatnosti«, a »pružanje usluga« građanima bilo bi svedeno na improvizaciju, slučajnost, proizvoljnost i vrlo štetnu nepotpunost. To pogotovo ako se ozbiljno vodi računa, da, pored ostaloga, arhivi putem čuvanja dokumentacije imaju važnu ulogu u sistemu čuvanja pravnih interesa društva, države i pojedinaca građana. Odatle slijedi principijelna neophodnost da se utvrdi obaveznost arhivske službe na čitavom državnom području, jer se tek time ostvaruje prva osnovna pretpostavka, da ustavni i zakonski kriterij »osobitog društvenog interesa« bude poštovan. Dakle, obaveznost na čitavom državnom području neophodno proizlazi iz karaktera arhivske građe koja treba da posluži za naučne, kulturne i druge društvene potrebe, i činjenice da ona svojim sadržajem govori o važnim ekonomskim, političkim i ostalim interesima naše zemlje i uopće sadrži svjedočanstva često od izvanredne važnosti i osjetljive naravi za zajednicu i njene članove. Iz toga nužno proizlazi da se ni društvena zajednica ni pojedinci ne mogu dezinteresirati za sudbinu te građe, već da je potrebna jedna baš obavezna društvena služba, koja će se isto tako obavezno brinuti o toj građi Obavezni karakter arhivsku službu dovodi u značajnu srodnost sa statističkom službom i uopće kompleksom obavezne dokumentacione službe u državi i društvu, a uporedo s tim on ukazuje i na jednu od značajnih razlika između arhivske službe i drugih društvenih službi u sektoru kulture, u kojem je sada kod nas obuhvaćena arhivska služba. Osim toga treba ovdje naglasiti i još jedan važan momenat. Radi se 0 tome da arhivska građa nema upotrebnu vrijednost za društvene potrebe samo na području gdje je nastala, već je iskustvo pokazalo, i stalno dokazuje, da ona služi potrebama čitave zajednice. Dovoljno je analizirati korisnike arhivske građe u pojedinim arhivskim ustanovama, te uporediti procentualne omjere između korisnika s područja same te ustanove prema broju korisnika koji potječu izvan toga područja, pa da se vrlo brzo uoči činjenica univerzalne upotrebne vrijednosti arhivske građe i razumljiva briga i zainteresiranost čitave društvene zajednice za građu svakog pojedinog područja. Nadalje, treba voditi računa o suštini ekonomsko-društvenog i političkog sistema u našoj zemlji, koji se razvija 1 razvijat će se u pravcu, ne privremene, već stalne decentralizacije svih vidova društvenog života. Zbog toga, za razliku od centralističke države gdje glavnu vrijednost ima arhivska građa nastala radom centralnih državnih i društvenih organa, u našoj zemlji postojano raste općedruštvena vrijednost arhivske građe koja nastaje radom »lokalnih« i »regionalnih« zajednica, posebno komunalnih zajednica, kao temelja našeg socijalističkog društvenog i državnog sistema. Prema tome, ne voditi računa o arhivskoj građi na području svih komuna, značilo bi teško oštetiti općedruštvenu vrijednost naše arhivske građe. Napokon, radi se o dokumentarnom materijalu koji nije potreban samo društvu ili generaciji jednog datog historijskog razdoblja, već dugoročnim trajnim potrebama naroda i zemlje, što ukazuje na daljnji aspekt univerzalnosti, te stvara obavezu svake generacije prema onima koje joj slijede. Socijalističko društvo tek može da afirmira u praksi ova načela, ranije po pravilu samo deklarativna, i ono će to nesumnjivo učiniti. Obzirom na sve to razumljiv je zaključak, da se može govoriti o jednoj operativnoj, efikasnoj i 349