ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 53

pravaša i narodnjaka za izbore od 1897. Iz skromnosti odbio sigurnu kandidaturu za saborske izbore. Osnovatelj i prvi upravitelj »Vinarske udružbe za Dalmaciju« koja je stekla ugleda pod njegovim vodstvom. Potanje vidi: »Narodni list«, 1902, br. 51. 1 Mihaljević dr Vicko, političar i pjesnik (Split, 25. IV 1861 — Split, 25. VI 1911). Otcijepivši se od Narodne hrvatske stranke prišao Stranci prava, pa njihovoj fuziji. Tajnik, vijećnik, prisjednik, od 1907. do smrti načelnik splitske općine. Njegova je parola: političke težnje ekonomski osnažiti. Stoga je osnivao ili podupirao osnivanje poduzeća. Predsjednik patriotskih društava. Pod pseudonimom »Neurastenicus« izdao je dvije zbirke pjesama. Pisao je članke političkog i privrednog karaktera. Više o njemu vidi: »Narodni list«, 1911, br. 51. 3 Splitski su pravaši prilikom traženja dozvole za javnu skupštinu dali tiskati proglas u kojem su — pozivajući narod — izložili postupanje narodnjaka kod glasanja o Biankinijevu prijedlogu za hitnu adresu za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Proglas je bio zaplijenjen. Vidi: »Narodni list«, 1895, br. 9: Odjek iz Splita. 4 Perić Pero, trgovac i javni radnik (Bröce kod Stona, 3. III 1825, gdje je i umro 11. III 1910). Dugogodišnji načelnik općine Ston. Svojom »trabakulom« izvozi buhač, kadulju, lovoriku i ulje u Trst. 5 B a n d u r Marin, trgovac (Mali Ston, 16. XII 1835 — Dubrovnik, 16. X 1896). Koncem prošlog stoljeća u zaljevu Bistrini kod Malog Stona i na »Otoku života« osnovao prvo uzgajalište kamenica kod nas. Vidi: »Crvena Hrvatska«, 1896, br. 43. 6 L a n e v e don Đuro, župnik-dekan (Lastovo, 21. XI 1866 — Trebinje, 15. V 1940). Bio je župnik u Maranovićima na Mljetu, Trpnju i 30 g. u Orebiću. Vidi »List dubrovačke biskupije«, 1940, br. 5. 7 M i 1 i ć (Vjekoslav) Lujo, izvoznik , aromatičnog bilja i javni radnik (Slano, 29. IV 1867 — Slano, siječnja 1945). Dugogodišnji načelnik općine Slano. Clan Pravaške pa Hrvatske stranke. ASRH, Rkp. R. Arneri 18. Dubrovnik 20. IV 1895. Šupilo predlaže Rafu Arneriju da se pismeno upitaju članovi Okružnog odbora iz korčulanskog kotara i utjecajniji članovi Mjesnih odbora, koga bi kandidirali ili pak da se na sastanku izabere kandidat. Zagovara da pravaši u drugim kotarima pomognu narodnjake. Od Trumbića primio sam dva pisma. On bi se primio kandidature, nije zapriječen u pasivnom izbornom pravu radi onog procesa, ali moli, da ga bez potrebe ne izlažemo. Od dn Antuna Ljepopili do danas nijesam primio nikakva odgovora. Cuo sam od nekih da je Klaić pisao kap. Bijeliću

1 bili se on primio kandidature i da se on odkrenuo od nas. Ovoj vijesti ne mogu vjerovati. Megjutim, kako se čini, u pelješko-korčulanskom kotaru reflektiraju na zastupnički mandat ovi pravaši: Dn. Antun Ljepopili, dn. Ivo Prodan, Dr. Marin Kunjašić, dn. Ivo Seman

2 i Dr. Trumbić. Po pismima mogao sam razaznati za ovu petoricu, no možda, da nije stvar baš ovako grdna. Ako i jest kotar sjeguran mi ćemo imati malo muke da ovo unutri mirno izgladimo, a da radu ne prejudiciramo, jerbo ima nas i takih rodoljuba, koji se zauzimlju samo dok su oni u račun uzeti. Ja bi imao dva predloga. Prvi bi bio da se pismeno zapitaju svi članovi odbora u kotaru i vigjeniji prestavnici mjesnih odbora i stranke šta misle o osobi, koju bi nosili? Trebalo bi nešto natuknuti i ko bi rado kandidovao. Ili kad se ovo ne bi primilo, da zazovemo jedan sastanak na Korčulu, ili u Orebiće ili u Kunu, s oznakom da će se tu odlučiti o osobi koju će stranka budućih izbora nositi. Daljnji rad mogao bi tada uspješnije slijediti. 53