ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 54
Pisaše mi nekom prigodom, da je gosp. Dr. Zaffron 3 rekao da neće niti jedan cigli pravaš u sabor. Narodnjaci se sve uzdaju od vlade. Cuo sam da će u Makarskoj, po raspustu općine kandidovati Vukovića 4 . Treba nam raditi, da spasimo ono što možemo. Što bi pak mogao radovat Srb ili Talijanaš, neka rag je raduje narodnjak. Tada bi mi s izbora mogli izaći svjetla obraza, a narodna stranka pokunjena i osugjena, usprkos svojim prisilnim pobjedama. Ako Vam je što pisao dn Antun o sastanku onda molim Vas počnite Vi. Vidim nešto da bi bilo dobro na vrijeme uredit da se lične strasti ne zapale. 1 B i e 1 i ć Miho, kapetan duge plovidbe i brodovlasnik (Kućište na Pelješcu, 7. IX 1856 — Kućište, 20. IX 1912). Nautiku svršio u Dubrovniku. 2 S e m a n (Seman) don Ivo, kanonik i javni radnik (Blato na Korčuli, 2. III 1836 — Blato, 11. II 1919). Na Mljetu i Korčuli župnikovao 50 godina. Da bi pomogao narodu Smokvice, gdje je postao župnik, putovao je u Italiju radi upoznavanja suvremenog obrađivanja i liječenja vinograda od peronospore, te je uzgojio u svojoj režiji nekoliko hektara uzorne loze. Time je postao inicijator obnove najvažnije privredne grane u Smokvici. Narodnjak, kasnije pravaš, pa pristaša Hrvatske stranke, čiji je proglas za izbore od 1907. za Bečki parlament s Biankinijem supotpisao. Vidi o njemu: »Narodni list«, 1909, br. 48. 3 Zaffron dr Josip, odvjetnik i političar (Luka Rose pri ulazu u Boku Kotorsku, 26. VI 1845 — Korčula, 21. XII 1910). Neko vrijeme tajnik općine Korčula, odakle je inače bio porijeklom; od 1884. do smrti prvi hrvatski zastupnik grada Korčule u Saboru; od 1901—1907. zastupnik u Carevinskom vijeću koje ga bira u delegacije (predstavništvo bečkog i peštanskog parlamenta nadležno za poslove zajedničke objema polama monarhije). Potpisnik manifesta od 1903. protiv Khuenova režima. Uz mnoge ostale zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika kao službenog kod državnih ureda u Dalmaciji. Clan Narodne hrvatske stranke do njene fuzije sa Strankom prava, od tada Hrvatske stranke. Odbio potpisati Riječku rezoluciju. O njemu vidi: »Crvena Hrvatska«, 1910, br. 103; »Novi list«, 1910, br. 309. 4 Vuković Antun, političar i ekonomski stručnjak (Makarska, 23 IX 1850 — Baden kod Beča, 7. IX 1930). Po okupaciji Bosne i Hercegovine tamo upućen i dospio do položaja kotarskog predstojnika u Tuzli. Umirovljen 1895, te izabran u Sabor, član kojega je do 1901. kao zastupnik grada Makarske, od 1908. dalje kao zastupnik vanjskih općina Vrgorca-Makarske-Metkovića. 1897. stupio u Narodnu hrvatsku stranku i našao se odmah u prvim redovima, te je u njeno ime potpisao sporazum sa pravašima za izbore za Carevinsko vijeće, u koje je bio izabran tada i prilikom slijedećih izbora 1900. Nakon fuzije obiju stranaka 1905. pristaša Hrvatske stranke. Potpisnik manifesta protiv Khuena (1903); Riječku rezoluciju (1905) potpisao naknadno. Više o njemu vidi: »Crvena Hrvatska«, 1897, br. 13; »Hrvatska«, 1909, br. 163. ASRH, Rkp. R. Arneri 19. Dubrovnik 2. VII 1895. Šupilo priopćuje Roku Arneriju, radi obavijesti njegova oca, pismo dubrovačkog Okružnog odbora Klubu Stranke prava u Zagrebu u povodu žalbe splitskog Okružnog odbora na oportunizam Kluba. Mislio sam, da ću te juče stignut na parobrod, a ti si bio već pobjego, da ti ukazem pismo, koje je spljetski odbor upravio na zagrebački klub, radi onog nekog oportunizma it.d., o komu smo i mi amo nešto govorili. Ele, oni su upravili to pismo i pozvali nas amo, da i mi damo ako hoćemo očitovanje na nj. U svom listu oni izrazuju negodovanije novoj halb-oportunističkoj politici stranke, pak žele da se sve stavi, na temelju programa, koji ima biti netaknut, što se taktike tiče u staru kolotečinu i t.d. i t.d. Da nije malo odulje prepisao bi ti ga.
