ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 44
preporodni pokret Ceha. Nakon studija odmah se istaknuo među narodnjacima, te je* bio urednik »Narodnog lista« početkom 1870. Nastanivši se u Kotoru kao bilježnik bavio se i javnim poslovima. Krajem stoljeća preselio se u Split. Opširnije o njemu vidi: »Narodni list«, 1908, br. 25. i »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 11. 5 Radimiri Mato pok. Krsta, školski nadzornik i javni radnik. (Dobrota,, 20. XII 1852 — Dobrota, 8. XI 1923). učiteljsku školu završio u Arbanasima kod Zadra.. Učiteljevao u Dobroti pa u Kotoru. Od 1889. kotarski školski nadzornik. Penzioniran zbog političke djelatnosti, ali ga narod bira zastupnikom u Saboru čiji je član öd 1901 do 1918; 1915—1918. član Zemaljskog odbora (autonomne vlade Dalmacije). Od 1905načelnik grada Kotora, na koju je dužnost biran tri puta. U početku pristaša Narodne hrvatske stranke, kasnije Stranke prava, od 1905. Hrvatske stranke. Potpisnik Majskog manifesta protiv bana Khuena (1903) i Riječke rezolucije (1905). 6 Radimiri don Ivo pok. vida, nastavnik. (Dobrota, 2. I 1845 — Kotor, 19. XII 1919). Gimnaziju pohađao u Dubrovniku i Splitu, bogosloviju u Jezuitskom zavodu u Rimu. Kateheta gimnazije i nautike u Kotoru, član Kotarskog školskog vijeća, 1907. prepozit Stolnog kaptola u Kotoru, biskupov generalni provikar. 7 4 K rstović Marko, načelnik Tivta, imao samo osnovno školovanje, ali je kao samouk mnogo postigao. Zaslužan za napredak Tivta. 8 Uecellini — Tice Franjo, biskup i književnik. (Lopud, 2. VIII 1847 — Lopud, 1. VI 1937). Gimnaziju svršio u Dubrovniku, teologiju u Zadru, na kojoj je kasnije bio profesor i rektor; 1895. imenovan biskupom u Kotoru. Od 1899—1907. temeljito popravio katedralu sv. Tripuna. Utemeljio zaklonište kotorskih siromaha u Dobroti. Glavno mu je književno djelo »Divna Gluma«, prvi stihovani prijevod Danteove »Divine commedie«, objavljeno 1909. s posvetom: »Slozi i ljubavi Hrvata i Srba — jednokrvne i istojezične braće«. Pod njegovim utjecajem zavladao je u tom smislu oko 1900. novi kurs u općini kotorskoj. Veliki branitelj glagoljice. U Prvom svjetskom ratu konfiniran na Otoku od strane austrijskih vlasti. 9 R e n d i ć Dinko, javni radnik. (Supetar, 29. III 1856 — Supetar, 29. I 1923). Agent parobrodarskog društva Lloyda iz Trsta, načelnik Supetra 16 godina, član uprave Bračko-Amerikanske banke u Supetru. 10 Didolić Toma, ml. javni radnik. (Selca na Braču, 1844 — Selca 23. XII 1907). Samouk, u doba najžešće borbe za hrvatski jezik u Dalmaciji, od 1860—1890, svako je mjesto imalo svoga vođu, Selca — njega. Tu je dugo načelnikovao. Zastupnik u Dalmatinskom saboru od 1883—1896. Njegovu korespondenciju (i sa Strossmayerom) objavio je Ivan Kazimir Ostojić 1930. u Splitu: »Tomo Didolić — njegovo dopisivanje«. Vidi: »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 62, članak Ilije Despota. Treba međutim upozoriti da u to vrijeme djeluje u Selcima i: Didolić Petar Petrov, javni radnik i privrednik (Selca na Braču, 1846 Selca, 29. I 1906). Samouk, u prvo vrijeme narodnog preporoda pristupio u onda rijetke narodne redove; u vrijeme rascjepa pristao uz pravaše. Dugogodišnji načelnik Selaca. Više o njemu v. »Narodni list«, 1906, br. 10, 15, 16 i 17; »Novi list«, 1906, br. 31. ASRH, Rkp. R. Arneri 9. Dubrovnik 13. X 1894. Šupilo objašnjava Trumbiću svoju ocjenu Bakarčića kao nediscipliniranog i Folnegovića kao oportunističkog pravaša o čemu je pisao u Crvenoj Hrvatskoj. Spominje postupak pri organiziranju stranke u dubrovačkom okrugu. Čitaš li svu onu polemiku 1 ? Ja sam tvrdo uvjeren da sam dobro uradio. Pomisli koliko je ondje bilo gnjileži, koliko je kuhalo strasti i mržnje, koliko se spravljalo urota. Sutra, kad bismo bili organizovani, pak da ti to sve provri, ne mislim da bismo mogli odoljeti. Naša bi se stranka bila rascijepila poput narodne stranke. Zato što prije, to bolje, nek se stvar raščisti da ne bude kasno za svih i za one u Zagrebu, koji će drugi put gledat kud idu i što govore. 44
