ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 45

Bakarčić je čovjek svakog smilovanja vrijedan, ali onaki ljudi su najgora nesreća za svaku stranku. Zato nek ga dalje od nas, ako neće da se pokori i malo promijeni. Onaj dopis u »Crv.« i ako nosi datum koji je s datumom lista u maloj razlici, ipak je čekao na uredništvu više od 15 dana. Tek kad sam sve raspitao, onda sam ga uvrstio. Sjećaš se lani za doba ujedinjenja opozicije

2

. Vraćajući se iz Zagreba, bio sam u Riječkoj čitaonici gdje su njeki, koji su mislim bili navijeni od našega dra Andre, meni sa najvećim sumnjičenjem govorili o tomu. Oni su dapače osugjivali, što se opozicija sdružila i to pripisivali svakojakim nečistim namjerama nekijeh pravaša. A kad fuzija riije uspjela, onda su oni zaigrali ovu rolu koja ti je poznata. Zašto? Bog znade! Ti se sjećaš kako smo naporede u Zadru obojica dali Folnegoviću krivo. Dali su mu krivo i drugi, a bilo je i onih koji su mu dali pravo. Jerbo mi sami s bosanskim pitanjem ni jesmo na čistu. Hvalimo li bosansku upravu ili zagovaramo li status quo u Bosni (o aneksiji još nema ni govora) e onda to njekako izgleda švapsko-magjarski. Malo ko može pomislit da tu imade i hrvatskog interesa. A naprotiv ustajemo li radi Bosne protiv vlade i napadamo li bosansku politiku austrijsku, onda radimo za Srbiju, Teško se tu odlučiti i zauzeti jedno stanovište. Mazura

3 je god. 1877. napisao više članaka proti okupaciji u ime slavenstva. A reci pravo, što bismo mi Hrvati bili sa Bosnom u srpskim rukama? Ako ne danas, a ono svakako sutra bili bismo Srbi. Što je Folnegović učinio moglo bi dakle imati i svojih dobrih strana. Ali svak je vidio samo zle; naime neugodan utisak što ga je u narodu učinilo ono indirektno hvaljenje naših neprijatelja. A Bakarčić, čovjek eksaltiran i dosta tašt (usprkos svoje toli naglašene čednosti, jer taštine ima toliko vrsti) ulovio prigodu da nešto — sruši. Ima ljudi, koji se mjere ne prema tome koliko bi mogli koristiti, nego koliko bi, kad bi htjeli, mogli učiniti štete. Smijemo li im mi to dopustiti? Ja sam nešto u »Crv.« reko, što se, za onoga, koji će čitat izmed redaka, u čemugod razlikuje od Folnegovičevih pisama. Neka čuju! Pišeš mi da ste Vi izabrali trojicu. Mi još ni jesmo. Mi ne ćemo držati okružne skupštine nego najviše jednu sjednicu okružnog odbora, koji smo tako proširili, da svaka općina bude imala bar jednoga a više i dva predstavnika. Pravaši dotičnih općina birali su ove članove, koji će opet izabrati onu dvojicu za središnji odbor. Našli smo da je za nas tako bolje. Zato su ti ovih dana amo u nas velike sedute

4 pravaške u Korčuli, Blatu, Stonu, Trpnju Dubrovniku i t. d. Kako se pak do potpune uredbe odbora sve stiče u mene, tako ti mogu dati za primjer da je ono 10 članova što ih bira korčulanski kotar (općine: Lastovo, Blato, Korčula, Orebić, Trpanj, Kuna i Janjina) izabralo više od 150 pravaša, koji se nijesu ni makli s kućnog praga, već svaki u svom mjestu sastali bili. Tako i u kotaru našem, a to mi se čini praktičnije od skupštine, koje u nas radi komunikacija, radi otočana i posala nijesu izvedive. Poslije ćemo ustrojit mjesne odbore, pak ćemo imenovat povjerenike ecc. ecc. Insomma

5 radi se. Primiču ti dopis o biskupu, ali kako si rekao objektivan. Neka bude napadaj na njegove čine a ne na nj jerbo bi popovi grubo uzeli stvar. 1 Misli na svoje članke u »Crv. Hrvatskoj« br. 38 i 41 iz 1894. o Bakarčiću 2 Smjera na kratkotrajni sporazum Starčevića i Strossmayera, odnosno Stranke prava i Neodvisne narodne stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. 3

Mazzura dr Sime, publicist, advokat i političar (Tijesno na Murteru, 31. X 1840 — Zagreb, 14. XII 1918). Kao publicist najviše radio u »Obzoru«. Nezadovoljan popustljivom politikom Narodne stranke u Zagrebu sudjeluje u osnivanju Neodvisne narodne stranke (1880) kbja ga 1884 bira u Hrv. sabor; ponovo je poslanik od 1897—