ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 43

Gosp. Brajković, javite mu, nije se primio članstva jer da on nije sposoban odgovorit kako treba, radi posala općine, koja je sva na njemu i t. d. Ja sam se razgovarao s nekim Bokeljima, koji su bili u Dubrovniku i tamo ima divnog našeg elementa kao dva dr. Vérone

2

, dr. Gjurović

3

, Gjunio

4 možda, pa Radimiri

5 učitelj i rogjak mu kanonik

6

, Krstović

7

, načelnik Tivta i t. d. i t. d., a svima na čelu biskup Uceellini

8

, koji je onomadne meni izjavio da je naš i. da će uvijek biti naš, kao što je poznato. Nego kako u Boki nije pravaštvo rašireno, to je dosta da se ono dvaestak vigjenijih sastanu, te da oni odaberu 10 svojijeh en masse. U tu svrhu ja neću žalit potrošiti i otići glavom tamo kad uredimo pismeno stvar. Molio bi Vas da, kad gosp. ćaće potpiše, da biste mi odmah poslali da možemo poslati Ljepopilu, a onda bi potpisali mi dva amo i poslali po kotarima. Istodobno molio bi da nas uputite komu bi poslali na Lastovo, u Blato i na Orebiće. Pošto na Korčulu treba još jedan član najmanje, to bismo Vam poslali jedan poziv. Valja raditi, vrijeme leti, dolazi brzo i g. 1895 i nosi nam izbore. Jaoh nama ako nas ne nagju pripravne! U ostalom u kotarima gdje je opasnost da prodre protivnik narodni, kakav Srb ili autonomaš, ja bi se držao složno s narodnjacima. Pisao bi bio gosp. ocu ali su mi rekli da on obično ovog doba ide na selo na trganje. Zato pišem i šaljem Vama, da mu po mogućnosti što prije dostavite, da mi dobijemo u četvrtak natrag. Možete mu javiti da su se u Dubrovniku Srbi i autonomaši strašno zavadili, da su autonomaši digli sve bolje muzikante iz srpske muzike i da čine svoju; da se do napokon javno po ulicama psuju; da su nam naknadni izbori na vratima, a kako je u kompromisu kriza ko zna što će se izleć. Osvem toga u naknadnom izboru na Braču kandidiraju pravaši Mišetića. U tu svrhu bijahu u ponedeljnik amo odaslanici bračkog izbornog odbora: Rendić

9 načelnik Supetra i Didolić

10

, da mu ponude kandidaturu. Bilo bi čudo kad ne bi prodro, po njihovu izvješću. To će biti prva pobjeda i stari pošteni kolega Vašeg imena u saboru dalm. doći će opet na poprište. 'Arneri dr Roko, od 1928. Arnerić, advokat i javni radnik (Korčula, 3. VI 1865 — Korčula, 5. III 1948). Pravne nauke doktorirao u Grazu. Načelnik općine Korčula od 1897—1918, član Sabora od 1901—1907. Kao i svi hrvatski i slovenski zastupnici iz Dalmacije, Istre i Trsta potpisnik je manifesta od 1903. protiv nasilničkog režima bana Khuena-Hédervârya kad ih — došavši u Beč da interveniraju — car nije primio »jer se radi o unutrašnjim odnosima druge pole monarhije«. Potpisnik Riječke 'rezolucije od 1905. u početku djeluje kao pristaša Stranke prava, nakon njene fuzije (s proljeća 1905) sa Narodnom hrvatskom strankom član je Hrvatske stranke. Prvi starosta Hrvatskog Sokola u Korčuli (1905). Za vrijeme Prvog svjetskog rata interniran neko vrijeme u Zadru. Clan uprave »Narodne organizacije Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji«. Protjeran iz Korčule dok je trajala talijanska okupacija otoka <1918—

1921). U predratnoj Jugoslaviji pripadao Demokratskoj, Samostalno-demokratskoj stranci, pa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Verona dr Adam, liječnik i političar. (Hercegnovi, 10. I 1863 — Prčanj, 27. XII 1919). Općinski liječnik u Kotoru sve do svoje smrti. Od 1901—1907. zastupnik u Saboru. Clan delegacije koju car nije primio kad je došla u Beč protestirati protiv zuluma bana Khuena i potpisnik odnosnog manifesta. Potpisnik Riječke rezolucije. Predsjednik više nacionalnih društava i ustanova, god. 1918. potpredsjednik Narodnog vijeća u Kotoru i predsjednik Narodnog vijeća u Prčanju. Potanje o njemu: N. Luković, Prčanj, izdanje Narodnog univerziteta u Kotoru, 1937, str. 246. a Verona dr Luka, advokat. (Prčanj, 17. I 1865 — Zagreb, 28. IX 1942). Bio advokat u Kotoru i Trstu. Poslije 1918. živio u Beogradu i Zagrebu kao privatnik. 3 Gjurović dr Henrik, liječnik i javni radnik. (Prčanj, 1862 — Prčanj, 1912). Gimnaziju završio u Kotoru, Medicinski fakultet u Beču. Služio kao općinski liječnik u Prčanju, Vrgorcu, Cavtatu i Kotoru. 4

Giunio Ivo, bilježnik i javni radnik. (Split, 3. IX 1844 — Split, 21. III 1903). Gimnaziju dovršio u Splitu, prava izučio što u Padovi što u Pragu, gdje je doživio 43