ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 234

Šumeta i Župe* ali opet bez uspjeha.

23 Konačno im je Uroš IV poklonio 1357. gornje dijelove Astareje,

24 koje su Dubrovčani 1366. razdijelili svojoj vlasteli, građanima i crkvi. Time je stoljetni spor Dubrovčana i srpskih vladara bio konačno riješen. Nisu manju brigu zadavali Dubrovčanima ni okolni susjedni velikaši. Bosanski ban Borić, prema > ispravi iz »lokrumskih falsifikata« opljačkao je 1154-—1160. dubrovačku okolicu.

25 Neki Stjepan iz Konavala zajedno sa svojim ljudima opljačkao je 1313. Zupljane.

26 Srpski velikaši Prodaša, Vladimir i Vitomir opljačkali su 1323. sa svojim ljudima Zaton i Rijeku.

27 Branivojevići, vlastela iz Zahumlja, i vojvoda Vojno iz Gackog pljačkaju 1325. okolicu grada.

28 Brajko Branivojević pustoši 1326. okolicu Dubrovnika, ali je uhvaćen i osuđen.

29 Dok su se Prodaša i Vladimir smirili, Vitomir je opet 1326. u ratu protiv Dubrovnika,

30 a njegovi ljudi još 1335 i 1336. pljačkaju Dubrovčane.

31 Neprilike se nisu smirile ni poslije 1327. kad su Zahumljem, zaleđem Dubrovnika; zagospodarili Bosanci. Bosanski velikaš Ruđer pljačka 1331. okolicu, a 1332. Poljice

32 da bi kasnije 1336. to isto uradio zajedno' sa Miltenom.

33 Ljudi Bosanca Dabiše •nanijeli su veliku štetu u Župi 1343. god.

34 Ponovno 1348. bosanski vojvoda Nenad porobio je dubrovačko područje,

35 da bi Bosanci iduće 1349. godine pred Božić opljačkali Konavle i predio oko Cavtata.

38 Međutim najveće je neprilike zadao Dubrovčanima Vojislav Vojinović, knez zahumski, koji je 1359—1362. nemilo pustošio dubrovačku okolicu, tako da su ga Dubrovčani očajni i prestrašeni ucijenili 1361. god.: tko ubije Vojislava, dobit će 10 000 perpera, dubrovačko građanstvo i kuću od kamena u gradu.

37 Mir je konačno s njim sklopljen na intervenciju Uroša IV 1362. god. Kroz to vrijeme i Milman, ćefalija konavoski pljačkao je Župu 1360. god.

38 Konačno župan Senko pobio je i istukao 1364. nekoliko ljudi u Zatonu.

39 Rijetke su dakle bile godine dugog mira na granici. Vlada je prema svojim mogućnostima uređivala obranu Astareje. Opširnije podatke imamo od XIV st. Čim bi se doznalo za kakve ratove i sukobe u unutrašnjim susjednim zemljama, slale su se straže na pojedina mjesta. 4. IX 1319. Çappeta i još jedan bili su poslani »ad custodiendum sancti Sergi«.

40 Situacija je osobito bila opasna 1325—26. Du23 Jireček, Istorija Srba I, 228 24 Foretić, n. dj. 108-109 25 Foretić n. dj. 73 26 Mon. rag. I, 23 27 Mon. rag. 1, 93 — M. Medini, Dubrovnik Gučetića, Beograd 1953, 4 28 Jireček n. dj. I, 204 — Veljan A. Trpković, Branivojevići, Istorijski glasnik 3-4, 1960, str. 68 29 Medini, Dubrovnik Gučetića, 9 — V. Trpković u n. dj. str. 71 smatra da Branivojevići »nisu pljačkali Dubrovnik i da su optužbe Dubrovčana protiv Branivojevića »zbog mnogih i nečuvenih napada i pljački« potpuno neosnovane ukoliko se odnose na period koji je neposredno prethodio napadu, one nose u sebi deo istine samo ukoliko bi se odnosile na ranije nesporazume između obe strane i njih doista je bilo, ali su se kraj toga normalni odnosi i dalje održavali, čak i sasvim prijateljski«. 30 Medini n. dj. 10 31 Div. canc. 11, 57, 65' 32 Mon. rag. II 336, 342 — Medini n. dj. 10 33 Div. canc. 11, 71 34 Mon. rag. I, 139-140 35 Mon. rag. II, 14 36 Jireček n. dj. I, 227 37 Medini n. dj. 90 38 Medini n. dj. 86 39 Mon. rag. IV, 1 40 Mon. rag. V, 119 234