ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 233
kao takovu i što je sastavni dio cjelokupnog dubrovačkog upravnog prava, pa se i ne tiču samo Astareje, nego na one zakone i propise koji su značajni za samu Astareju i odgovaraju specifičnosti njenog područja. U Astareji su bili glavni vinogradi dubrovačke vlastele. Vinova loza i povrće pokrivalo je najveći dio obradive površine. Zbog toga ima velik broj vladinih odredaba o čuvanju, nadgledavanju vinograda, berbi, tokovima voda, krađama, međama, štetama i si. 16 Dubrovačka vlada, a to znači vlastela, koji su bili ujedno i glavni zemljovlasnici u Astareji, vojnički su Čuvali to područje za vrijeme dozrijevanja grožđa i njegovog trganja. Troškove čuvanja snosili su vlasnici vinograda. Osim toga Dubrovčani su za vinograde na tom području plaćali danak zvan mogoriš susjednim slavenskim vladarima. Državna je vlast zatim od zemljo vlasnika ubirala i opći državni porez »collectas«. 17 Osim ekonomske važnosti — vinogradi u njoj posađeni — Astareja je bila i vojnički značajna za Dubrovnik. Svi napadi vladara iz zaleđa, koji su bili usmjereni na zauzimanje ili uništenje Dubrovnika redovito su išli preko Astareje. Ako se netko htio štogod osvetiti Dubrovčanima, kazniti ih, nanijeti im štetu obično je pljačkao njihove vinograde po Astareji i drugim krajevima. Neprijatelj je neki put jednostavno napadao zato da opljačka. Samuilo npr. kad je prodro u sjevernu Dalmaciju, odnosno Primorsku Hrvatsku, spalio je, kako piše Pop Dukljanin, i Dubrovnik, sela i čitavu provinciju. 18 To se dogodilo 998. god. 19 Tatari, povlačeći se iz Hrvatske, okrznuli su 1242. god. i Dubrovnik. 20 Mnogo teže borbe nastale su otkad su Nemanjići izbili na Jadran. Tada su nastojali prisvojiti i Dubrovnik. Već 1172. Nemanja ratuje s Dubrovnikom, a osobito 1184—86, kad je čak bio kratkotrajno i prodro u grad. 21 Od Nemanje pa sve do Uroša III neprekidno se ratuje. Razlozi su neki put opće politički (sukob dubrovačke i barske nadbiskupije) kao npr. rat 1196. Međutim, u većini slučajeva razlozi su pogranično-teritorijalni. Dubrovčani su naime zasađivali gornje dijelove Astareje. Srpski vladari sprečavali su takvo proširivanje Dubrovnika smatrajući da to ide na uštrb njihova teritorija. Često puta kao razlog ratu navodi se trgovina. Ipak u svojoj suštini povodi rata vrtili su se oko graničnih sporova u Astareji. Ratuje se 1215. sa Stefanom Prvovjenčanim, 1228. sa Stefanom Radoslavom. Osobito su bili dugi ratovi sa Urošem I (1252, 1253—4, 1265—8, 1275), Uroš II Milutin uspio je 1301—2. da im otme Cavtat. Isti Milutin ratuje i 1317—18. Da bi Dubrovčani uživali konačno mir na granicama, vlada 4. VII 1321. zaključuje da nitko ne smije krčiti zemlju u Astareji prema »Slavenima« bez dopuštenja kneza. Dubrovčani su napokon htjeli i kupiti sporne gornje dijelove Astareje, pa su 28. III 1323. uputili poslanstvo Urošu III, ali bez uspjeha. Dapače s njim su ponovno 1325—26. u ratu. 22 Dubrovčani su pokušali 1350. nagovoriti Dušana, prigodom njegovog dolaska u Dubrovnik, da im ustupi gornje dijelove 16 Statut VI, 10 id., — V, 24 — 31, 33 — 35 17 J. Lučić, Grane privrede u dubrovačkoj Astareji, Anali X-XI, u tisku 18 Ljetopis Popa Dukljanina (izd. Mošin, Matica hrvatska), str. 80 19 M. Barada, Dalmatia superior, Rad JAZU 270, 110. — U Bodinovu opsadu Dubrovnika, koja se obično datira prije 1101. god., a koju donosi Pop Dukljanin (n. dj. 98) sumnja K. Jireček, Istorija Srba, I, Beograd 1952., str. 139 20 »et pertranseuntes Ragusium, modicam enim illic potuerunt lesionem inferre«. Toma Arciđakon, Historija salonitanorum pontificum atque spalatensium (ed. Rački), str. 177 21 Foretić, Rad JAZU 283, 59-62 22 Opširnije Foretić n. dj. 82-107 233
