ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 153

3 Bilo ih je 8. 6 Crkveni velikodostojnici, grofovi i baruni; bilo ih je 10. 7 C h a v r a k (Cavrak) Levin, podban (Zagreb, 1852 — Zagreb, 14. IV 1913). Veliki župan, 1904. predstojnik vladinog Odjela za bogoštovlje i nastavu, 1905. predstojnik za unutrašnje poslove; kao takav izdaje dan iza raspisivanja izbora povjerljivu okružnicu o nadziranju »urotnika«, u prvom redu Srba iz Srpsko-hrvatske koalicije. Nakon njene pobjede i političkog preokreta 1906. povlači se s javnog polja do veljače 1910. kad sudjeluje pri sklapanju pakta između koalicije i bana Tomašića i dolazi na čelo unutrašnjeg odjela zemaljske vlade. Na tom položaju ostaje 2 godine. Ponovno je izabran zastupnikom u Hrvatski sabor i delegatom. Opširnije o njemu v. »Narodne novine«, 1913, br. 85; »Pokret«, 1913, br. 85. 8 Liberalni građanski intelektualci čiji je organ »Pokret«. Više v.: Vaso Bogdanov, Historija političkih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958. 9 Prema talijanskom faloppa znači nepotpuna čahura; ovdje greška. 10 Elegović dr Ivan, narodni zastupnik i advokat (Dolac, kod Travnika, 10. III 1877 — Split, 4. VIII 1959). Prilikom izbora 1906. i 1908. bio je u kotaru Klanjec izabran u Hrvatski sabor kao zastupnik Ciste stranke prava. Između dva rata bio je u Zagrebu javni bilježnik, kasnije advokat. 11 Prema njemačkom: ljudi u fraku. 12 Prema talijanskom capella, ovdje znači: greška. 13 Prema talijanskom adesione znači: pristanak. NBS 140. Rijeka 24. IX 1906. Šupilo priopćuje Peru Čingriji da mu je objavio članak. Ispričava Medakovića koji je propustio odgovoriti Čingriji. Ljuti se na nespretnost »Hrvatske«. Iznosi razloge zbog kojih ne bi bilo uputno sada provesti nove izbore, kako to Trumbić predlaže. Ističe da su riječki događaji oslabili položaj Hrvata u očima Mađara kao konkurenata. Primio sam Vaš list i članak, koji je, bez promjene, štampan u noćašnjem »N.L.«. Istodobno poslao sam ekscerpt od članka u magjarske novine. Danas bit ćete primili brzojav od Medakovića i Tuškana. Ono je učinjeno na moju intervenciju, a mislim, da je bilo potrebno, da se Banovina oglasi! Isti brzojav poslan je i Trumbiću. Medaković Vam nije pisao za jedan razlog, koji ćete uvažiti, da nije u zloj namjeri. One dane, kad je došlo Vaše pismo, bila je u Budimpešti velika konfuzija i Medaković je baš bio »in balio«

1

, da mu je glava pucala. On je čovjek spor u odlukama, skrupulozan, vrlo mnogo premišlja, a bojao se odgovornosti - za sve posljedice, pak smo dosta raspravljali i radili. Svaki dan je prolazilo, da je govorio, da Vam ima pisat. Nije. Dolazili su novi refuli

2

. I tako je prošlo nekoliko setemana. I onda je govorio, da će doć u Dubrovnik, da Vam osobno zahvali, pak ga je nemoć zatjerala u Karlsbad. U to,mu je sin jedva osto živ od operacie na sliepom crievu. Sad se nekako izpričava, više mi je puta rekao, da ga je baš sram, što je to otego, ali da nakon toliko vremena sam ne zna kako bi pisao. Dakle nije drugo, nego indolencija, koju su prvi burni dani zavukli više od potreba. A on je baš jedan od onih riedkih gori, kojemu se može reći gospar čovjek. »Hrvatska« je napravila jednu glupost. Nakon onog Melkova članka, da odbijem odgovornost od dalmatinaca za stvari, koje sam sâm učinio, dodao sam onu bilježku, koju ste vidjeli. Radi se ob onom što sam pisao Melku. Sad »Hrvatska« donosi, da sam uradio »po naputku odličnih Dalmatinaca«. Izpsovo sam ih radi toga, ali zaludu, s onom čeljadi vodit politiku je jedna vrazi ja 153