ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 107
Ja nisam kompetentan, da se o tom izrazujem, ali držim, da dobra strana Mommsenova u pogledu Slavenstva izčezava naprama onom surovom alarmu, s kojim je svojedobno podpalio Germanstvo, a zapanjio čitav sviet. Prama tom razpoloženju nemojte se, veleučeni gospodine, čuditi, ako se u domovini Vaša, inače sasvim nevina rieč u prilog velikom Germanu uzela kao provokacija, tim više, što je od Slavena. Ovako ga shvaćaju i Talijani. Još prije Mommsenove smrti pripoviedao mi je o njemu i njegovoj rimskoj po vješti moj prijatelj Guglielmo Ferrero 3 , auktor toli uvaženih djela o Cesaru i o Veličini i Padu Carstva. Pak mi on reče, da ga kao Latina iritira ona njemačka nadutost (quella boria tedesca) s kojom on promatra Rimljane, nastojeć bagatelizovati njihovo djelo. I kaže mi, da poviest njegova izgleda kao neka milostinja, jer se je orijaš udostojao zamočiti pero o Rimljanima! S tog stanovišta bio je mnogima i u nas antipatičan. Molim Vas, da mi javite, uoblašćujete li me, da Vaše pismo publiciram, ili da ga pošaljem dotičnom profesoru u Dalmaciju, dok s moje strane, pročitav Vaš članak ne nalazim baš povoda u njemu onolikoj srdžbi dopisnikovoj . Svezak vraćam istom poštom. 1 J a g i ć Vatroslav, lingvist i filolog (Varaždin, 6. VII 1838 — Beč, 5. VIII 1923). Jedan od osnivača slavistike. Od 1860—1870. nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, kada je iz političkih razloga otpušten iz državne službe. God. 1871. imenovan je izvanrednim profesorom za poredbenu filologiju na Univerzitetu u Odesi. 1874. odlazi na katedru za slavensku filologiju u Berlin. 1880. pozvan na Univerzitet u Petrograd, a 1886. vraća se u Beč na Sveučilište kao nasljednik Miklošićev. Tu je i umirovljen 1908. g. Umro je u Beču, a svečano je sahranjen u Varaždinu. Više o njemu vidi: »Enciklopedija Jugoslavije«, sv. IV, Zagreb, 1960. 2 M o m m s e n Theodor, poznati njemački historik i političar (Garding, Holstein, 30. XI 1817 — Charlottenburg, 1. XI 1903). Bio je sveučilišni profesor. U poslanici Nijemcima u Austriji 1897. napao sve Slavene. 3 Ferrero Guglielmo, talijanski sociolog i historičar (1871—1942). Veliki prijatelj Šupila. Kasnije za vrijeme Prvog svjetskog rata zalagao se za intervenciju Italije na strani Antante i za pravedniji teritorijalni sporazum s Jugoslavenima. NSBZ R 4610* 92. Rijeka 28. I 1904. Pošto je Trumbiću na primjeru »Piccola« ilustrirao skupoću novinske obavještajne službe, Šupilo dodaje da će biti sretan ne bude li deficita iako broj pretplatnika raste. Opet se žali na svađu Trumbić-Smodlaka. Primio sam po pismu u redu. Poslat ću čim uhvatim vremena. Od tebe sam primio K 4400, Marović mi je poslao K 400.- I za ono u Senj pobrinut ću se ovih dana. Po tvom pismu vidim, da nemaš ideje što koštaju brzojavne i telefonske viesti. Jedan stupac njih dodje prosječno 12-15 Kruna. Dobre, pretečne informacije brzojavne ne daju Cor. Bureaui, nego privatni dopisnici, a ti su užasno skupi, ako su dobri. Sjećat ćeš se, da je na svim slavenskim novinarskim kongresima najvažnija tačka bila organizacija našeg informacijonog ureda, koju je vrlo težko provesti, jer svi skupa nemamo toliko novaca, da bi mogli pokriti troškove. Zato se valja krpiti kako se može. Veliki listovi u Beču, Italiji i t.d. troše na brzojave po stotinu i više hiljada na godinu. Ali mi nemamo tržište za prodju takovih novina. Hoće
