ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 314

čin nastojati da budu što neovisni j i od tvrtke Hofmann i stoga drugdje tražiti zaleđe. To će biti razlogom njihovom oslanjanju na druge inozemne jake tvrtke. Za takvo nastojanje služit će nam kao dokaz zajam što ga je uz 4% kamata, plativo do konca listopada iz utrška proizvedene svile, u velikom iznosu od 4.000 forinti konvencionalne vrijednosti prema obveznici od 7. V 1843. (Reg. 1177/1843 jur.) za »otkup svilenih čahura i izradu svile« kao vlasnik svilane, inače sucu virovitičke županije Franji Ivanošlću, podijelio bečki privatni tvorničar svile Antun v. Chvvalla. Za sigurnost vjerovnika dužnik Je sam zatražio uknjižbu prava zaloga na svoju kuću i zemlju. S tvrtkom Chwalla stajao je u poslovnim odnosima i osječki proizvoditelj svile Petar Gvozdanović, što dokazuje amortizirana jedna mjenica od 500,forinti C. M. od 9. XI 1838. (Reg. 1178/1843 jur.). Uz proizvođače svile imali su veću ili manju ulogu i razni trgovci i posrednici. Među osječkim trgovcima jedan od najvažnijih bio je vlasnik Antun Goriupp najveće osječke trgovine »Ilija Lekić«. O njegovu od nosu prema svilarstvu govori on sam u molbi gradskom poglavarstvu oc 28. II 1839. (Reg. 567/1839) za izdanje svjedodžbe o njegovim zaslugama za razvoj trgovine u Osijeku i izvoza domaće robe u inozemstvo. Takva svjedodžba bila mu je potrebna za dobivanje plemstva što ga je g. 1841. i dobio. Uz izvoz konoplje proizvedene iz talijanskog sjemena, što ju je prodavao u Englesku, zatim pepeljike i krpa ističe on da »daje znatne predujmove proizvođačima sirove svile u Osijeku te se brine da im nađepovoljne kupce iz Beča. Razašilje sam svilu, 'čame mnogo doprinosi procvatu ove nove, zemlji tako korisne industrijske grane.« Skupljali su Čahure kod proizvođača i razni posrednici, za što saznajemo ako je došlo do spora. Proizvedene svilene čahure neki su proizvođači prodavali prerađivačima ili trgovcima izravno, neki su ih posrednici kupovali na tuđi račun, neki na svoj račun, a bilo je i posrednika koji su, imali svoje vlastite sakupljače. Dne 13. IX 1843. (Reg. 2490/1843 jur.) tuže osječki građani Ivan Gutal i Ivan Benak gradskom poglavarstvu trgovca Abrahama Krausza da svakom od njih ima za sakupljanje čahura za 1.7 dana platiti ugovorenu dnevnicu od 20 novčića C. M. Na preslušanju priznao je tuženi ispravnost ovoga potraživanja izgovarajući se na svoju zavisnost o ugovoru što ga ima s kožarom Krist

oforom- Gillmingom. S napretkom svilogojstva bio je usko povezan uzgoj dudova. O sadnji i čuvanju dudova ima dosta podataka u gradskim spisima, budući da je ovu stvar stalno poticalo Ugarsko namjesničfco vijeće, kojemu se zbog toga moralo slati godišnje izvještaje. Odredbe o unapređivanju sadnje i zaštite dudova moralo je izdavati i samo gradsko poglavarstvo. S izradom takvog naputka zadužilo je ono senatora Krmpotića kao predsjednika gradskog odbora za svilogojstvo. Izradu tog naputka ovaj je stalno odgađao i 'tek 3. XII 1844. (Reg. 3733/1844) predao latinski »Naputak za nadzornika uzgoja dudova«

. (Instructio pro mororum culturae Inspectore) od 13 tačaka, izrađen za plaćenog gradskog nadzornika dudova. Uputa se poziva i oslanja na.knjižicu opata Mitterpaehera i obavezuje nadzornika na slanje propisanih statističkih - izvještaja za Ugarsko namjesničko vijeće. U uputi se određbje da se nadzorniku ima predati na upotrebu jedan hrvatski primjerak Mitterpacherova djela. Gradskim nadzornikom dudova bio je tada osječki građanin Stjepan Mohatsy. Jedan hrvatski primjerak ovog djela od 52 stranice ostao je u ispisima (»Uputjenje od murvah ure" — 314 —