ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 315

đenja, i svilarnih bubah hranjenja za derxavne ucsioniee izdat

0 od opata Ludovika Mitterpachera. U Buđimu pritisnuto sa slovima Kraljevske Mudroskupshtine 1823«). Unatoč jakom razvitku osječkog svilarstva razmjerno je malo sporova dolazilo do gradskog poglavarstva. Tako 17. VIII 1842. (Reg. 2656/1842, jur) preslušava gradski podfiškal Milanković vlasnika svilane Petra Gvozdanovića, koji iskazuje da je čuo od abadžije Tucakovića da su ovdašnjoj tvornici svile prodane gušene čahure za koje misli da su njegove. Direktor tvornice Friedberg potvrdio, mu je da je neka žena već tri puta donijela takve čahure na prodaju. Dva puta da je zabilježio ime prodavaoca, a treći put da je primio i potvrdu. Izdao ju je remenar Heinrich. Čuo je da se takve čahure prodaju i u Donjem gradu. Kod preslušanja izjavio je remenar da je njegova žena, kad su kola vozila iz lađe čahure., uvijek dobila po šaku čahura i stavljala ih na stranu. Skupilo ih se 30 do 40 libri, koje je žena po svojoj znanioi prodala tvornici i primila 40 forinti bečke vrijednosti. Kod preslušanja žena je priznala iskaz muža izgovarajući se da je 10 libri njenih, skupila ih je od žena za rakiju. Čahure su prodane po 1 forint 15 novčića za libru, Izgo- varala se na krajnje siromaštvo i na svoje četvero djece, dok je peto na putu. Na zahtjev Gvozdanovića ona je zatvorena, a izrečena kazna bila je stroga. Suđena je sa 4 mjeseca zatvora, dok je muž kažnjen sa 14 dana zatvora. Važno bi bilo upoznati i radne odnose ovih prvih osječkih tvorničkih radnika i radnica, koji se nisu uspjeli razviti u neku stalniju radničku klasu jer su se nakon propasti osječkog svilarstva rasuli. Iz naprijed navedenog povjerenstvenog zapisnika saznajemo za broj radništva, njegovo stručno .izučavanje, odlaženje zbog zarade u druge krajeve, a nešto podataka nalazimo i u drugim gradskim spisima. Katarina Arambašić, kćerka osječkog krznara, udavajući se u Jabuku u Banatu, spominje u svojoj molbi da je »uz odobrenje poglavarstva s više osječkih djevojaka prešla u tvornicu svile u Beloj Crkvi« u Banatu (Reg. 3481/1842). Bilo je i sukoba s radnicima. Dne 13. II 1838- (Reg. 946/1838 jur.) tužio • je u ime tvornice svile Rafael Bovara prelju (Incanuirerinn) Katu Janić, 19 godina staru, da je primila na odmatanje 2 funte 13 lota i 2 funte 17 lota nefilirane svile. Od prve je količine izradila 2 funte 5 loti, binirane svile i 4 lota »Strazza« tako da se ukazao manjak od 4 Jota, dok je kod druge količine manjak 3

2

U lota (2.10

2

/4 binirane svile, 3 lota Strazza). Zbog manjka ovih 7 2

Ia lota svile u vrijednosti od 2 forinta C. M. traži Bovara da se radnica kazni zbog krađe i plati odštetu od 2 forinta C. M. Kod preslušanja tvrdila je okrivljena da u odmotaonici svile uvijek dolazi do takvog manjka. To znadu i ostale djevojke što rade u tvornici. Tome može biti razlog da vježbenici pogrešno računaju kod vaganja Iako- manjak ne priznaje, ona ga .je voljna naknaditi čim dođe ravnatelj tvornice Lichtenstain. Gradsko poglavarstvo zaključilo je na svojoj sjednici da navodna krađa nije dokazana, a kako je okrivljena izjavila da je pripravna naknaditi manjak od 2 forinta naređeno je senatoru Matiji Petroviću da ovu svotu za tvornicu utjera. Šta se tiče radnih odnosa, javljaju se sporovi i kod drugih svilana. Dne 7. IV 1838. (Reg. 1091/1838 jur.) predaje u ime svoje žene Rozalije tužbu gradski senator Krmpotić navodeći da je sklopila pogodbu s pojedinim djevojkama da u njenoj svilani namataju svileni konac i odmataju ča— 315