ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 92

bi nam bilo drago da budete sutradan (na božić) kod nas na objed. I g

; Horvatović je obećao da će doći, a inače neće biti nitko, van sami domaćini i još učiteljica pjevanja moje Stanke, koja nam neće ni malo smetati, jer je sasvim skromna Italijanka. Dakle — nadamo se da ćete doći, objedovaćemo' oko 5V2 poslie, po domaću

S(I

. Moja žena umije prigotoviti Vam, ako ustreba »eine Wasser-suppe«" koju Berlinci davaju za lijek! Bilješke: 86) Po svoj prilici to je jedino sačuvano pismo iz drugog, petrogradskog razdoblja od 1880-1886. To se vidi iz sadržaja pisma. General Horvatović spominje se u »Spomenima« II, na str. 13, 14, učiteljica pjevanja Jagićeve kćeri Stanke na str. 18, a tipično, petrogradsko objedovanje' oko pet sati na str. 33. 96. Beč 16/28. VIII 1888. O Bogišićevoj knjizi, o Kosti Vojnoviću, o sebi i svom odmoru i radu kod Gmundena. •', O Vama prozujao po Evropi tok munjine, a dalje ni traga ni glasa. Progjoše mjeseci, eto nam željno iščekivane knjige

87 i opet ne znaš kako, preko koga — tek da je iz Pariza, mogosmo slutiti po pošti. Najposlije slučajno doznah, da niti ste na Cetinju niti u Parizu, već u Petrogradu. Kako sam istom danas dobio vaš adres, moglo bi biti da ste megju tijem i opet otputovali. Ako nijeste, neka Vam ovo pisamce najprije zasvjedoči moje duboko i visoko poštovanje, srdačno blagodarstvije za poslanu uglednu knjigu i »pozdravljanije« što je posao uglavnome srećno svršen. Rad sam u archivu o Vašoj knjizi nešto kazat, te ne umijem, kao nejurista, a u večitoj sam neprilici kad se radi naći recenzeta: Sloveni neće da pišu u njemački organ, a Nijemci ne razumiju slovenskih jezika. U Zagrebu će, kažu, konte Vojnović

88 nešto pisati u Radu. Ne biste vi imali dobrotu da mi kažete, ko bi bio za taj posao. U »Arkivu« —• ne treba da bude recenzija juridička, već kulturno etnografska. Ja bih osobito htio da mogu ukazati na takve ustanove gdje se vidi uzakonjenje narodnijeh običaja. Ne znam, može li ko to da pokaže, osim Vas sama! Ne bi ste li vi htjeli meni kao laiku, ali punu dobre volje, da prstom tiknete u neka mjesta, gdje bi se našlo upravo ono što meni treba. Za zdravlje Vas ne pitam, za buduće planove nemam prava pitati •— ali ako mogu doznati, da ćete i ove jeseni još biti u Petrogradu, biće mi milo, jer bi moglo biti da se vidimo. Spremam se kao prošle, tako i ove godine na mjesec dana u sjevernu stolicu, da nastavim ondje svoje poslove. Ovaj čas živim s familijom u setu, blizu ruske carice! dakako ona o meni ne zna, a nisam ni ja do prekjučer znao, da ćemo si biti susjedi. Kao »Sommerforscher« živim u bližnjem selu do Gmundena, u lijepoj vili na jezeru »Traunskom« preko puta t. j. s onu stranu jezera ponosito diže u vis glavu gora Traunstein. Pod velikim i vitkim javorom čitam korekture, koje mi dolaze iz Lajpciga i Petrograda. Takve radnje nije taj moj »javor« za Cijelo još nigda vidio pod svojim granama. -92 —