ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 73
Prisma j em, da su sve to samo ispričavanja i opravdavanja glavna pogriješka leži u tome, za što sam ovdje gdje sam. Vjerujte mi, da sam si već vi?e put zadao to pitanje, ali da Vam kažem još i to: bolje je, što ja nijesam ovdje zadovoljan. To je nekako dobar znak po slovenstvo, što se dotle osvijestismo te vidim, da svoj čovjek spada u svoju kuću. Slavistom biti, a ne čuvstvovati slovenski — to je unding. Takovi će eksemplari do skora izumrijeti. Ja ostajem ove godine u Berlinu... tj. što u samom Berlinu, što u okolici. Najmio sam za vruće mjesece malenu daču u okolici iprema Potsdamu. Ne propustite svratiti se k. nama. Osobito u drugoj polovici septembra i početkom oktobra bilo bi se ugodno moglo ovdje provest nekoliko nedjelja. Zbogom. Sretan Vi put u Crnu Goru. Bilješke: A6) Uporedi odlomak BogišCćeva pisma od 20. VI 1885. kojega citira Jagić u »Spomenima« I, str. 283). 73. Berlin 1/13. IX 1875. Jagiću teško među »nesvojima« u Berlinu, glavna mu je briga časopis (Archiv), koji se već štampa. O sadržaju prve sveske časopisa, te o reagiranju berlinske štampe na hercegovački ustanak. Baš je lijepo, moj dragi Valtasar Vlasievič, što se spomenuste zatočenika u Berlinu.; a još bi ljepše bilo, da nam učinite sjurpriz dolaskom u našu »graznuju stolidu« koju ja smatram vrlo »udačnom« travestijom na staru Atinu. Mi ove godine sjedimo kao u zapećku na istom mjesta, t. j. sada već dva i po mjeseca u bližnjem selu do Berlina, po imenu Zehlendorf, odakle ćemo prijeći u grad do koji dan, da ondje dočekamo novoga člana porodice, koji nam po svim znacima navješta dolazak na svijet k početku oktobra. Čudne ironije, dok bijasmo u Rusiji, ne htjede se ispuniti naša želja, a sada nam dolazi i ne zvana. Ja sam prvu godinu moga profesorovan'a u Berlinu sretno, ako i s nategom, preturio. S rezultatom mogao bih biti zadovoljan po onome, što je omne initium durum, ako samo na godinu-bude što god bolje. Inače non eri't operae pretium ostajati ovdje. Radi dvojice trojice Nijemaca nije vrijedno podnositi sve neugodnosti života medju nesvojima. Moja glavna briga sada — to je žurnal, koji me je stajao mnogo muke prije no što pristupasmo štampanju. Sada će poći lakše. Štampa se u Lajpcigu, gdje jedva nadjosmo tipografa, koji ima slovenskih tipa. U prvoj svesci biće 1- Moje gramatičke studije o Zografskcm staroslavens. jevangjelju — početak — 2. Leskinovo objašnjenje ruskih oblika : dvumja, tremja. 3. Neringa, profesora u Vratislavi, rasprava o uplivu drevnočeškoga jezika i lit. na poljski — početak. 4. Moja rasprava o hristjansko mitološkom sloju ruskoga eposa. 5. Kreka u Gradcu rasprava, kojoj ne znam još naslova. 6. Što ostane prostora da se popuni 10 araka razne bibliografske zapiske. To je sve što Vam umijem pripovijedati, ja iz Berlina, Vama koji ste tako blizu događjajima što i nas ovdje odveć zanimaju. Ovdašnje novine pišu o nama dosta pristojno, svakako puno dostojnije od bečkih. Osobito dok — 73 —
