ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 38
nego iz štampane knjige; i tako da ne idu pjesme onim redom, kako ih ima rukopis. Toliko Vam mogu za sigurno reći, da je djak prepisivao ovim redom: Najprije ono što je u nizu bisera jugosl; za tim sve, što je u oba od Vas razgledana rukopisa. Istom na koncu dodao sam ja nešto, što ne spada strogo onamo i česa kako vidim Vi ne trebate. Budući da u dotičnim rukopisima ima i pjesama drugojačij eg mjerila, te je nekoliko ih djak prepisao bez potrebe, može biti je to Miklošić izvadio te tako sada fale listovi? Ja Vam izvjesnije ne umijem odgovoriti, van da mi je priepis vidjeti: tad bih znao, da li što fali? čini mi se ipak, ako što i fali, da će to biti drugačije mjerilo, nego li je ono dö kojega je Vama i prof. Miklošiću. Vi me osramoćujete, kad toliko naglašujete, da mi nećete više dosađivati. Molim Vas, ne tako: već što Vam mogu biti od koristi, a Vi »raspolažite« mnome, jer će mi biti uviek ugodna dužnost, pokazati se uslužnim mnogocienjenom prijatelju. 30. i Zagreb ... 1870. Tuži se na prilike u domovini, o mogućnosti odlaska u Rusiju, pitanju stican ja doktorata u Njemačkoj, o I. I.Sreznjevskom. Zadesila ga je u domovini »katastrofa?. Vašim ljubaznim pi:mom, koje jučer dobih preko g. Bačkoga, bijah ganut upravo do suza. Ne smatrajte to bolesnom sentimentalnošću već izrazom iskrene zahvalnosti. U neprilici 23 , koja kao nevidovna bieda. kad što čovjeka u životu snadje, nema veće utjehe, nego što je pravo prijateljstvo, koje je tim sladje, čim dolazi iz daljega. A sada čujte, što je i kako sa mnom. Ja sam već u pismu na g. Sreznjevskoga 24 rekao, da bih najvolio ostati u domovini, da svojim slabim znanjem neposredno njoj, a posredno srodnoj •braći svojoj budem koristan. Ali sila kola lomi — ja u jadnoj Hrvatskoj nemam žalibog izgleda na duži obstanak u nas nema instituta, koji bi davao prognanicima narodnim zaklona do jedine akademije, koja će valjda do skora također opustjeti, ako nas budu još dugo tako energički milovali. Kud će dakle suza, nego na oko: kud će zapadni i južni Slaveni nego k braći u Rusiju. Ali pravo velite, i ja sam se već odpočetka tako odvažio, da ne idem u Rusiju pragove milostinje obijati, nego da neko vrieme pričekam. Ja ću dakle gledati da ustrajem, dok se bude najduže dalo. Ako mi magjaronska vlada ne uskrati, kao što po zakonu ne bi smjela, tako zvani Abfertigung, tada sam naumio pod jesen otići u Njemačku, te ću ondje stati godinu dana, da se izvježbam jače u sanskritu i tom prilikom gledat ću da inauguralnom disertacijom dodjem do doktorata: ja sam već i onako spremio nešto da publiciram u njemačkom jeziku, jer me je tako nedavno prije moje katastrofe svjetovao Miklošić, nagovarajući me, da se pripravim za njegova nasljednika. Ali na nesreću sav taj plan visi o neizvjestnom eventualitetu, hoće li mi vlada dati Abfertigung. Nego, ako ga i ne dobijem, gledat ću da prezimim ovdje, pomažući si radnjami, koje za akademiju spremam. Vama i gdnu Srezn evskom ostavljam, kad ste toli ljubazni, brigu da gledate, kako sami rekoste, ne bih li gdje god najprije doktorom imenovan bio, a onda što bog da. Ako trebate moje dojakošnje publikacije, mogu nji— 38 —
