ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 39

ma poslužiti. Što se mjesta tiče, meni je milo ondje, gdje ima što više literarnih pomoći, kao što su dobro uređene biblioteke, dakle u Peterburgu, Moskvi ili Odesi. Moj odpust probudio je u nas veliku senzaciju te me svatko žali, ali Vi znate, što veli naša poslovica: teško onome koga žale — od žaljenja dalfle nema nikakove pomoći; ljudi, koji i raspolažu bogatim sredstvima, upotrebljivu ih na svrhe političke, — a ja sam suviše ponosit, da bi koga molio, pak možda još i tada odbijen bio. • • ; Molim Vas, izrazite moje poštovanje gdnu Sreznjevskomu: hvala mu već u napried na velikoj simpatiji, koju spram mene očituje: ja ću mu biti do vieka zahvalan. ji Vašu ponudu glede novaca ne smijem odbiti, premda ov čas još nisam u potrebi, ali je primam kao zajam, koji želim u sretnije vrieme povratiti. Pozdravlja Vas dr. Rački i Daničić.

.. Bilješke; 23) Ta neprilika je otpust iz službe 7. VI 1870. (Vidi o tome P. Skok, o. c, str. 25-29; Josip Hamm »Vatroslav Jagić i Poljaci« Rad 282, str. 1C0). 24) Sreznjevskij Izmail Ivanovič (1812-1880), u to vrijeme bio je profesor slavistike i član ondašnje carske Akademije u Petrogradu. S Jagićem je naučno surađivao, presudno utjecao na dalji njegov naučni razvitak i upoznavajući rusku javnost o našim ondašnjim naučnim nastojanjima mnogo* pridonio popularizaciji naše nauke. (Vidi P. Skok, o. ć., str. 10). • • )• • . • •• '• si. -. '

v / \<. Zagreb .. . 1870. 0 svojoj »Nezgodi«, o teroru madžaronske vlade, o spremnosti da ide. u Rusiju. Budući Vi toliko istinite simpatije napram meni pokazali u nezgodi, koja me zadesila, smatram si za dužnost javiti Vam, što sam doživio nakon pisma, pisana Vam prije više dana, koje nadam se da ste primili. Kako Vam pisah, postavljao sam puno ufanja, da će mi Visoka (!) vlada magjarenska, koja danas sudbinom jadne Hrvatske trese, odrediti zasluženi 1 po zakonu meni pripadajući Abfertigung. Ali u svojoj sliepoj strasti želio bi tiran današnje naše domovine, da sva inteligencija — ti petljari, kako. on govori — ili pokrepa od gladi ili mu pade pred koljena kao ži"omu sotoni. I tako je pitanje moje na prosto, ne' navedav nikakova temeljita razloga^ odbijeno. Ljudi me svjetuju, da se potužim naprotiv tolika bezakonja na samoga kralja, ali Vi ćete poznavati današnje okolnosti bečke te po tom u napried možete reći, da bi i to badava bilo. Evo dakle — što danas u Hrvatskoj biva, tomu nema primjera može biti ni u samoj Turskoj: nigdje, a valjda ni ondje, ne razgone se tako ljudi od nauke, koliko ih razgoni Rauch iz Hrvatske. Što nam drugo ostaje, van onamo5 okrenuti pogled svoj odakle se jedino pomoći nadati možemo. Vi me razumijete, ne treba da Vam više govorim. Samo ako bog Marte ne pomrsi i te posljednje nade. Razumije se ipak, da se ja ni ovako, kako sam u Hrvatskoj potpunoma vogelfrei, neću ipak prenagliti. Suponirajte u mene puno strpljivosti. — 39 —