ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 37

preko Trnskoga već odavna odpravio dvije partije Vaših knjiga u Varadin. Jesu li pravo onamo stigle, to dakako ja ne znam, ali se nadam, da se izgubiti ne će. Trnski bješe rekao, da mu se neke pomanje pošiljke za odpravljanje dostavljaju: i tako ne mogosmo svega na jedan put odpraviti. •• Što se pak tiče narodnieh pjesama, ispovjediti mi je, da nisam Vašoj "želji odgovorio sa sviem, t. j. ne dadoh umah prepisivati ono, što Vi želite. Ali tomu imadoh razloga. Upravo nekoliko vremena prije, no što Vi umoliste Pavića za priepis, dadoh ja za prof. Miklošića prepisati sve, što se u Kukuljevićevoj zbirci nahodi. Doznavši pak iz Wiener-zeitung-a, da je Miklošić i onako istom od Vas dobio neki dio onakovieh 15, 16 slovčanijeh nar. pjesama, držah za suvišna dati iz nova i za Vas ono isto po drugi put prepisivati, po što ste u Beču, a Miklošić će Vam drage volje svoj priepis za porabu uzajmiti. S toga umolih Pavića, da Vam to piše: i on kaže da je to učinio; ali se njegovo pismo nekud zametnulo — možda je u Varadinu, a mi sada ne znamo, hoćete li zbilja nov priepis onoga istoga, što je već u Miklošića? Ako svakojako želite, a to molim Vas javite bud meni budi Paviću budi komu god. Uvjeravam Vas pako, da novieh narodnieh 16. složnieh pjesama nema u Kukulj. biblioteci; ja sam već za Miklošića sve pretražio te nijesam ništa našao. K svemu dojakošnjemu ispričavanju molim Vas, da uzmete na um i to, da sam ja ovdje u nas najgore mučen, mukom školskom od 16-19. h na nedjelju

22 — a to me već tako tare i toliko mi smeta naučnoj radnji, da ako se do skora moje stanje ne poboljša, morat ću se književne radinosti sa svim odreći te ću postati ono, što je većina zagreb. gimn. profesora, t. j. instruktori velike i male djece za platu. Ne znam, kako tko, ali ja ne mogu prijateljskoga pisma pisati, dok me druge brige muče: nekoji ljudi uzeše sapun za mjerilo civilizacije, a ja uzimam pisanje pisama za mjerilo narodnog blagostanja i prosvjete. Ja sudeći po sebi ne mogu van kad sam što no vele, bene dispositus, prijatelju pisma pisati — a takovieh momenata nema u mene, mnogo, bar u školsko doba veoma su riedki. I sada u doba tobožnjih praznika sav sam u gadnom poslu: studiram staru dubrovačku ljubav — spremam za štampu Menčetića i Držića te gotovo da se već nijesam udavio u moru njihovih Ijubavnieh suza i uzdihaja!. Bit će Vam za cielo već poznato, da se g. Gjuro sprema u Beč — i ja htjedoh, ali ne dadu financije. Bilješke: 22) O Jagićevom nastavničkom i naučnom radu za vrijeme službovanja u srednjoj školi vidi P. Skok, o. c, str. 34-33. 29. Zagreb 18. X 1869. v O propustima pri prepisivahu građe za Bogišića. Žao mi je, što sa svim nemogu Va^oj želji zadovoljiti. One zagonetke o tome, što bi manjkalo, ne umijem nikako protumačiti. Toliko znam da je djak redom prepisivao iz oba rukopisa, što ih Vi spominjete, pa kad kažete, da e odanle sve prepi ano, to ja nikako ne razumijem, što bi moglo faliti? Može biti, da je red po tome poremećen, što je djak one dvie pjesme, što ih je Stckaa štampao u »Nizu bisera jugoslavjanskoga«, prepisao ne iz rukopisa