ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 305

industrijskoj izložbi održanoj u Pešti g. 1842. Madžari su tada u svom probuđenom nacionalnom nastojanju svim snagama radili na osnivanju i jačanju madžarske industrije. U tu su svrhu osnovali i Industrijsko društvo u Pešti, kojemu je bio predsjednik sam njegov vođa Lajoš Košut, pa ih je smetalo da prvu nagradu na prvoj njihovoj nacionalnoj madžarskoj izložbi dobiju stranci, bečki zakupnici sa svojom tvornicom izvan uže Madžarske i izvan madžarskog nacionalnog teritorija. Industrijsko je društvo (Iparegyesület) stoga u svojoj madžarski pisanoj molbi od 11. X 1843. (Reg. 3364/1843) zamolilo osječko gradsko poglavarstvo, »uvjereno u njegovu' patriotsku gorljivost«, da na njegovu »patriotsku molbu« uz svojeg predstavnika izašalje stručnjake koji će u osječkom filatorij u dati odmotati jedno ili dva povjesma svile i zapeČećena ih poslati društvu da ih uzmognu usporediti s nagrađenom izloženom svilom. t Svoje traženje obrazložili su time da je tvorničar svile Rosconi izazvao kod društva sumnju da titerirana (mjerena) svila što ju je na industrijskoj izložbi izložila veletrgovačka tvrtka Hofmann i sinovi nije izrađena u osječkom filatoriju »i prema tome u našoj domovini«, već u inozemstvu, napose u tvornici Antuna Chwala u Beču ili Stoffela dalla Croce .u Roverettu, odnosno kod Đomenica Ciani u Trientu. Tvrtka Hofmann •nije mogla izraditi takvu svilu jer je za takvu izradu (sa 1600 pariških aune (rif, aršin) ili 2400 bečkih lakata (Elle) u jednom povjesmu) i za takav izum Donjoaustrijsko industrijsko društvo bilo raspisalo znatnu nagradu, a tvrtka Hofmann se nije natjecala. Samo su pomenute tri tvrtke riješile postavljeno pitanje. Uostalom sve da je takva svila doista izrađena u Osijeku, ona ne bi mogla biti izrađena u znatnoj količini koja bi se mogla upotrijebiti za trgovinu. Gradsko je poglavarstvo odmah odredilo stručno povjerenstvo, u koje je kao pročelnika imenovalo svojega senatora Josipa Krmpotića, koji je ujedno bio i predsjednik gradskog odbora za svilarstvo, a kao stručnjaci imenovani su vlasnik osječke najveće trgovačke tvrtke »Ilija Lekić« i trgovac svilom Antun Goriupp de Kamionka, zatim nadzornik svilogojstva virovitičke županije Stjepan Mohatsy te trgovac i vlasnik svilane Petar Gvozdanović. U ime filatorij a prisustvovali su ravnatelj sveukupnog svilogojstva Ivan'

Friedberg te svilarski nadzornik i fiiatorski majstor Rafael Bovaro. Budući da povjerenstvo unatoč patriotskim nadama koje su u nj polagane nije poznavalo madžarski jezik, najprije je madžarski podnesak preveden na latinski i njemački jezik, a onda je.sastavljen njemački zapisnik od čitavih 11 ispisanih strana velikog formata, koji je ispao u slavospjev tvrtki Hofmann i sinovi. Glede tog očevida obavljenog dne 9. i 10. XI 1843. zabilježeno je u zapisniku da je končaonica (filatorij) nađena u najvećem pogonu. U zgradi visine tri sprata bez rneđustropova devet je ljudi pokretalo prvu uvijalku (Drehmaschine) od 6 varghi (redova vitla, Haspelreihen) da bi se s pomoću 648 vretena uvila sirova neuvijena svila i premotala na 108 vitala (Haspel). Nit svile, koja se poslije skida s vitla, naziva se nemjerena trama (ungemessene Tramejf. U susjednim prostorijama smješteni su Recamir klupa na 240 vitala.za odmatanje te stroj za strukanje (Binnir Machine) sa 68 vretena za strukanje (DUplieren) svile. Tu je još i druga uvij alka od dva varghi koju pokreću tri čovjeka. Na nju je postavljen posebni ure— 305 —