ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 301

u budućnosti doći do važnosti. U vrijeme kada je ilirski narodni pokret tek počeo pokazivati prve znakove postojanja i kada u gradu još nije predstavljao nikakvu vidljivu snagu, g. 1841. prigodom javnog sakupljanja priloga za osnivanje Ilirskog narodnog kazališta u Zagrebu određenog od osječkog gradskog poglavarstva najveći je prilog od dvanaest i po forinti u Osijeku dala svilana, a slijedeći osječki prilozi iznosili su 10 forinti i dva i pol forinta. Dne 2. XII 1829. predaju oba zakupnika, Hofmann i sinovi i L. G. Goldstein, c. kr. veletrgovei kao zakupnici otkupa svilenih čahura molbu da im poglavarstvo izda pismenu svjedodžbu o njihovu radu, budući da su prošle tri godine otkako su od erara, preuzeli otkup i obradu svilenih čahura. Gradsko je poglavarstvo takvu svjedodžbu izdalo i istaklo »da je nacionalna industrija svilogojstva od vremena ovog zakupa u svemu oživjela«. S obzirom na pritužbe zbog otkupa čahura odredilo je g. 1829. Ugarsko namjesničko vijeće stroge propise za zakupnike otkupa i od gradskog poglavarstva tražilo da podnese pregled o uspjehu otkupa u posljednje dvije godine. Gradsko je poglavarstvo na to na primljenom tiskanom obrascu poslalo traženi pregled, prema kojemu su na području grada Osijeka vojničke godine 1827. otkupljene 574 libre (funte) svilenih čahura, za koje je primljeno 212 forinti, a 1828. g. 826 lifori, za koje je primljeno 315 forinti, pa je na taj način u g. 1828. nastao porast od 252 libre i primljeno je više 103 forinta. U g. 1828. otkupljeno je od toga 562 libre čahura dobre i srednje kakvoće, za koje je primljeno 256 forinti i 36 novčića, dok je čahura najniže kakvoće otkupljeno 264 libre, za koje je primljeno samo 59 forinti i 15 novčića. Iz predanih godišnjih izvještaja, ukoliko su oni bili tačni, vidi se najprije napredak u proizvodnji svilenih čahura, a od g. 1830. nazadak. Zanimljivo je da su g. 1831. zakupnici preradili samo 167 liibara u vrijednosti od 54 F 55x, a privatnici 166 libara u vrijednosti od 56 F 19x. Od g. 1834. stanje se počelo popravljati. God. 1842. (Reg. 1803/1843) otkupljeno je 2.697 funti čahura za 1406 forinti, što je s obzirom na 1866 funti kupljenih u g. 1841. za 786 forinti značilo porast od 831 funte i njihove protuvrijednosti od 620 forinti. U poglavarstvenom izvješću nije navedeno tko je proizveo ove čahure. Prema istodobnom izvještaju bilo je g. 1842. u gradu 7600 dudovih drveta izraslih iz domaćeg sjemena, budući da nije bilo stranog, plemenitijeg sjemena. Od toga bilo je nekalamljenih stabala 3000, a mladica 4600. Prema g. 1841. značio je ovaj broj porast od 500 komada dudova. Za g. 1843. javljen je također službeni porast od 912 dudova i1842 sadnice, sve iz domaćeg sjemena, jer stranog plemenitijeg sjemena nije bilo, tako da bi koncem g. 1843. bila u Osijeku ukupno 1054 duda (Reg. 2101/1844). S obzirom na takav uspjeh predložio je 16. VII 1844. (Reg. 2103) senator Krmpotić kao predsjednik odbora za svilogojstvo za godišnju nagradu od 50 dukata, raspisanu od zakupnika svilarstva Hofmanna i sinovi za onog koji se u g'. 1843. najviše istakao u sadnji dudova, na prvom mjestu njemačke i slavonske vodeničare (»njemačkim« vodeničarima nazvani su vodeničari koji su radili s modernim »njemačkim« vodenicama na finu meljavu -Beutel Mühle-, a »slavonskim« vodeničarima oni koji su radili sa starinskim domaćim vodenicama -»Mola illyrica«- na grubu meljavu -Flach Mühle-; u cehu ilirskih vodeničara doista nije bilo — 301 —