ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 296
3,000 forinti.« 4 ) Ovo bi nadopunjavala tvrdnja dra Bićanića 5 ) »đa je za započinjanje državnog svilarstva u Osijeku Marija Terezi ja dala g. 1763. svotu od 6.000 forinti.« Bilo bi ipak potrebno sve ovo uskladiti s navodima Tauibea da se g. 1777. sastalo društvo bečkih trgovaca koji su uz carsku pomoć željeli podići u Slavoniji manufakture svile. U arhivu gradskog poglavarstva o svemu tome nema nikakvih podataka. Nešto podataka o Solenghiju nalazimo u matičnim knjigama rkt. župe Osijek Gornji grad. Prvi put spominje se on 16. II 1767. bez oznake zanimanja. Toga se dana udovac Karlo Solengy oženio udovom Marijom Margić. Kod rođenja sina Antuna, 17. IV 1768, zabilježeno je ipak da je nadzornik svilenih čahura (Inspector Bombycum), a kad mu je sin za dva tjedna urnroi, zapisan je kao svilarski nadzornik. Nakon smrti žene Marije oženio se 6. IX 1770. Katarinom Horvatović i upisan je također kao carski svilarski nadzornik (S. Caes. Maiestatis Sericeus Inspestor). Nadzornieki naziv prati ga i dalje. Kad mu se 9. II 1774. rodio sin Ivan, upisan je još uvijek u maticu kao svilarski nadzornik (S. D. Carolus Solenghy, artis sericeae Inspector). U gornjogradskim matičnim knjigama nalazimo također da se 24. VI 1773. ženio Joannes Francisous Andreas ManzoTi iz Tirola, sada u Gornjem gradu vježbenik svilane. Prema dosadašnjim istraživanjima svilarstvo se u osječkim gradskim protokolima prvi put spominje u Knjizi prijepisa korespondencije tvrđavske komorske gradske općine 16. XI 1774, kada je posve uzgredno zabilježeno pro Memoria da se nije mogao sastaviti inventar bankrotiranog donjogradskog grčkog trgovca Tome Hadžića, jer je trgovac Georg Planck sada zaposlen, »s računom svilogojstva koji je na sebe uzeo« (mit der auf Sich habenden Seiden Cultur Rechnung«). Tek u g. 1786. imademo izravni dokaz, jer je u Knjizi fasija za Gornji grad upisana tvornica svile (Seiden Fabrick) s kuhinjskim vrtom od 343 hvata te dvorištem koje nije izmjereno. Od tvorničkog se osoblja kao prvi u gradskom zapisniku od 3k VIII 1796. spominje Albert Calderoni, fiiatorski svilarski majstor (Seiden Filator Meister), jer je g. 1795. u Gornjem gradu kupio na dražbi kuću Kate Martić. On se doduše spominje još i g. 1793. kao zastupnik djece Krvarić, ali se ne navodi njegovo zanimanje. Dalji podatak bila bi zabilježba od 9. XI 1797: »Na molbu g. Ivana Manzoly te potvrdu c. kr. svilarskog ureda (k. k. Seiden Bau Amt) da g. Manzoly mora urediti svoju kuću za filatorij zabilježuje se da je stanaru Ađalbertu Braučeku danas naloženo da ima što prije odstraniti ono što ima u kući.« Gradsko je poglavarstvo nadalje bilo pozvano da podigne dudinjak, što nije prihvaćeno, već je na sjednici od 4. IV 1797. zaključeno da to nije potrebno, budući da u tri osječka grada ima toliko dudova da se njihovo lišće ne može potrošiti. JJ osječkim gradskim spisima toga razdoblja nalazimo izvornu ispravu od 20. VII 1787. kojom nadzornik svilogojstva (Seidenbau Inspector) Ivan pl. Sappl kupuje livadu od I. G. Ruske. 6 ) ' ' Što se tiče organizacije svilarstva s obzirom na poteškoće s otkupom čahura svilenih buba od strane privatnih trgovaca, preuzevši taj otkup u svoje ruke vršila ga je od g. 1763. do g. 1826. država preko naročitih or4) Bićanić, n. đ. str. 458 5) Isto, str. 173 6) Firinger, n. đ. str. 150, 151
