ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 297
gana za svilarstvo, nakon čega su se čahure prerađivale oi Mamđaana, svilanama, u kojima su se u primitivnim kotlovima otapale i gušile ličinke, zatim se odljepljivale niti te otpredale u sirovu svilu. Ugarska dvorska komora organizirala je u svakoj županiji po jednog svilarskog nadzornika. Ovaj je preko svojih povjerenika kupovao svilene čahure, koje je onda država prerađivala u sirovu svilu u vlastitoj režiji. Za čitavu ugarsku polu austrijske carevine na čelu svilarstva bilo je Vrhovno komorsko nadzorništvo svilogojstva u Osijeku (Supremum Cameralis Serici Culturae Imspectoratus Officium Eszekiensis), pod koje su spadali svi svilarski uredi u zemlji. O ustrojstvu svilarstva imamo podataka U maznim tadašnjim službenim šematizmima, pa je tako g. 1819. iskazan ovaj sastav osječkog svilarskog nađinspektorata: vrhovni inspektor Ivan Sappl, predsjednik suda virovitičke županije, blagajnik Ivan Szolenghy, kontrolor Josip Lebanović, Fiiatorski majstor Adalbert Calderoni. Na području osječkog svilarskog nađinspektorata djelovali su kao svilarski predstavnici: majstor odmatanja u Starom Budimu, 8 komorskih distriktualnih podinspektora (Bjelovar — Josip Chailly, Zagreb — Ignac Szuttor. Varaždin — Sigismund Sappl, Stari Budim, Križevci — Ladislav Jurinić, Gjur, Raczkeve, Szekszard) i 5 komorskih distriktualnih kuratora (Apatin — Pavao Turković, Virovitica — Josip Čuršić, Požega — Ivan Matić, Palanka — Matija Bertio, Vukovar — Matija Užarević). 7 ) Otkupne je cijene svakog proljeća određivala Ugarska dvorska komora koja je u 18. stoljeću imala monopol otkupa svilenih čahura. Od g 1801. ona doduše više nije imala monopol otkupa, nego je svatko mogao otkupljivati svilene čahure, ali je komora morala od svakog proizvođača otkupljivati čahure po najmanjoj određenoj cijeni. Taj je otkup i prvu preradu svile vršila komora u svojoj režiji, ali ih je katkad davala u zakup i pojedinim trgovcima. U tom su slučaju postizavane više cijene, stoga je g. 1827. usvojen sistem zakupa. Ugarska je komora na 10 godina sklopila ugovor s bečkim privilegiranim veletrgovcima Isakom Hofmannom i Lazarom G. Goldsteinom. Ti su se bečki trgovci obvezali da će u svim županijama i u Vojnoj granici otkupljivati, sve ponuđene količine svilenih čahura za službeno određene cijene. Proizvođači međutim nisu bili vezani na bečke zakupnike te su svoje čahure mogli prodavati svakom tko ih je htio kupiti. Svakom je također bilo slobodno baviti se kupnjom, prodajom i preradom svile. Država se obavezala da će se brinuti za kulture dudova te je zakupnicima predala na iskorištavanje sve svoje Mande i postrojenja. Bečki su zakupnici uložili znatni kapital u svilarstvo, 'Unaprijedili kulture dudova, popravili i proširili filande i uveli strojeve i modernizirali čitava postrojenja. Filatorij u Osijeku podigli su na znatan tehnički stupanj. Držali su zakup svilarstva od g. 1827. do g. 1846, u vrijeme njegova najpovoljnijeg perioda u Hrvatskoj i Slavoniji. 8 ) U Hrvatskoj i Slavoniji bilo je mnogo svilana za prerađivanje čahura svilenih buba u sirovu svilu. G. 1783. desetak filanda, po jedna u svakoj 7) »Calendarium in usum ecelesiae R. Catholicae« za g. 1819, Budim, štamparija ugarskog sveučilišta, str. 190 0) Bićanić, m. d. str. 149-151 — 297 —
