ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 289

Frankopan nije, pozivajući po Hrvatskoj na ustanak, mnogo bolje prošao niti na Gradecu. On je 20. III stigao na Gradec i odsjeo, kako javljaju kranjski staleži, kod udovice Ručić.

135 Drugi je dan pozvao »k sebi magistrat i opomenuo ga da bude Zrinslkomu vjeran kako će to od njega skoro čuti. Oni su odgovorili da će ono raditi što bude sva zemlja radila; za protimbu da su slabi«.

136 Šišić je tu vijest nastojao uljepšati tvrdeći da su građani primili Frankapana »vrlo lijepo«.

137 Međutim, druga vijest o Franikopanovu uspjehu na Gradecu — nažalost također iz druge ruke — svjedoči da je^Gradec također odlučio da čeka pomoć. E. Paugger, naime javlja da »je Frankopan držao Zagrebčanom na pijaci govor da pod Turčina pođu, jer da će biti drukčije zlo po njih«. Dodaje zatim: »Zagrebčani očekuju pomoć«.

138 Stav Je Gradeca također razumljiv: on je kao slobodni kraljevski grad bio neposredno pod tavernikom, a ne pod banom, pa je 20-ih godina XVII st. morao voditi ogorčenu borbu s banom da obrani svoj iznimni položaj,

139 što očito nije želio sada da ponovi. No kako je bio preslab da se opre, pitijskim je odgovorom izbjegao sukob s Frankopanom, a ipak se nije priključio urotnicima. Svakako ni njega nije mogla oduševiti misao na tursko podložništvo, iako je tu ideju nosio i sam ban. Još uvijek nema dovoljno pouzidanih vijesti na osnovu kojih bismo mogli utvrditi kako se prema Petrovim idejama odnosilo niže plemstvo, osobito Turopoljci. Sačuvan je samo'

regest pisma turopoljskog župana i zagrebačkog podžupana S. SvaStovića od 28. III u kajem javlja Ratnom vijeću da »su Zrinski i Frankopan 23. t. m. zahtijevali od općine turopoljske 'zum abfale von E. M. vnd vnter türkische Protection' i dali jim osam dana da razmisle, a neće li jih slušati da će sve sažgati i poubijati, pa da jim Herberstein iz Karlovca nije u pomoć došao da bi sigurno bili svoju nakanu izvršili«.

140 Dakle, zbog brze Herbersteinove intervencije Frankapan je bio- primoran da napusti najprije Brezovicu, a zatim i Gradec, u koji se sklonio.

141 Car je dakle imao dovoljno razloga da se u pismu od 11. IV zahvali Svastoviću zbog »postojane vjernosti prema nama«.

142 Šišić misli da je poziv turopoljskom plemstvu ostao bezuspješan poglavito zato što su imali još od vremena bana Nikole Zrinskoga sigetskoga neke pernice sa Zrinskima, koji bi ih vazda najvolili učiniti kmetovima«.

143 Takvo mi se opravdanje ne čini uvjerljivim. Vjerojatno je bilo razloga zbog kojih se plemstvo u cijelosti nije htjelo odazvati. Možda se turopoljiski župan ustručavao priznati bana zbog toga što bi tada došao i pod njegovu vojničku vlast, dok ga karlovački general, kojega je pozvao- u pomoć, nije mogao ugroziti. No, bez obzira na motive koji su vodili Svastovića Turopoljci se u cijelosti nisu odazvali urotnicima. 135. N. dj, str. 120. 136. N. dj, str. 120. 137. Posljednji Zrinski i Frankopani, .str. 89. 138. Izprave o uroti, str. 133. 139. Vidi V. Klaić, Statut grada Zagreba od god. 1609. i reforma njegova god. 1618, Zagreb 1912. i isti, Banovanje Nikole Frankopana, rad 211; N. Klaić, Prilog pitanju klasne borbe u zagrebačkoj općini na početku XVII stoljeća. Hist, zbornik IH str. 208. . 140. Izprave o uroti, str. 133. " , 141. Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani, str. 91-2. 142. Izprave o uroti, str. 169. 143. N. dj, str. 90. — asa—