ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 290
Kakav je dakle bio uspjeh brezovičfcog sabora? Kranjski staleži pišu doduše da je ondje bilo sakupljeno' mnogo plemića, i »da su mnogi vjernost obrekli« 144 ali tok vijećanja — kako ga isti izvor prikazuje — nije baš vjerojatan. Staleži, naime, tvrde da je Frankopan sakupljenom plemstvu »pročitao carski patent sa carskim pečatom, gdje se javlja da će od sada Hrvati jednako poreze plaćati kao u Kranjskoj i Štajerskoj ... a da će jih on i Zrinski, budu li jim vjerni, brati proti ovom sam osli ju«. 145 Možda nije ni toliko bitno s kakvim se sredstvima- poslužio- Frankopan da ljude uvjeri kako je carska vlast gora od turske, koju im on preporuča. Ako se i jest mnogo plemstva odazvalo- — što po poznatim podacima nije baš vjerojatno — oduševljenje je trajalo vrlo kratko. Već 25. III (sabor je održan 24. III) Frankopan pokušava zadržati Henbersteina, koji je pošao iz Karlovca još 22. III pomoću piisma, ali kad se general- nije dao zaustaviti, 146 Frankopan bježi na Gradec, a da do borbe, uopće nije došlo. Štaviše, Frankopan se nije usudio ići niti na Bansku krajinu k Bukovačkome, već je nastavio svoj bijeg u Čakovec, kamo je stigao 1. IV. 147 Jedino područje na kojem se ban zaista mogao- nadati uspješnom odazivu bila je njegova Banska krajina. Ondje su bili njegovi kapetani u koje se mogao pouzdati. Kad bisimo- mogli" u potpunosti vjerovati izjavama Petra i Frankopana u istražnom zatvoru, onda bismo ideju turskog podložništva pripisali samo- B-ufcovačkoime, dakle jednom od kapetana na Banskoj krajini. Zbog toga je razumljivo oduševljenje Frankopana, koji ono poznato pismo šalje u Sredičko, utvrdu na Banskoj krajini, »plemenitomu i poštuvanomu kapetanu Čolniću vu nih mile i viteške ruke«. 148 Još istoga dana, dakle 9. III zapovijeda Nikola Benak -»u ime kapetana Crnkocija svim katanam da budu uvijek pripravni na prvi glas kamo god jim se zapovjedne, o-biskrbljeni dobrimi konji, prahom i olovom«. 149 Iako postoji u Beču original -ovog hrvatskog pisma, ipak ne znamo tačno kako je formulirana ta zapovijed. Ali nema nikakve sumnje u to da je poziv upućen konjanicima na Banskoj Krajini, -dakle vojnicima koji su bili pod banovim zapovj-edništvom. Čini se da su svi kapetani pristupili ođuš e vljeno> k uroti. 150 Štoviše Zrinskome.se priključuje prije 16. III i poručnik tjelesne straže pukovnika Trautmansdorfa Franjo Ivanovič. On je »bey den Graff en von Serin dienst angenehmen«. 151 Zrinski je .upotrijebio Ivanovića za pregovore -s kaniškim pašom. 152 Međutim postojala je na dvoru bojazan da se. Krajišnici, ili Vlasi u rječniku XVII st., također .priključe urotnicima. U tom je pogledu odigrao posebnu ulogu Gavrilo Mijakić, koji »postaje 1663. episkop u Marci kao kandidat krajišnika i pravoslavnih kaluđera ne samo na preporuku varaždinskog generala Leslieja nego i bana Nikole Zrinkoga .. . Zrinski d Frankapan svakako su i među krajišnicima tražili 1 uporište za predstojeću borbu s Bečom. Ta politika prema krajišnicima imala je svakako realnih izgleda za uspjeh. Razlog tomu bio je između ostalog i sve oštriji anta144. N. dj, str. 121. 145. N. mj. 146. F. Sišitć, n. dj, str. 91. 147. N. dj.^str. 92. 148. Izpravè o uroti, str. 69. 149. N. dj, str. 69. 150. F. Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani, str. 68-9, 91. i 103. 151. Izprave o uroti, str. 76. 152. F. Šišić, n. dj, str. 92. — 290^-
