ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 288
pošalje pismo pa če ga »auf ein bessern Štanđt zubringen». 127 No, kako je mogao car povjerovati u ozbiljnu težnju Petra da se popravi kad je biskup malo zatim izjavio: ima li car dovoljno snage da se suprostavi Zrinskome, neće se on biskup, tome protiviti; a ako nema, biskup mu savjetuje popuštanje, samo to mora biti brzo. Zato je Šišić s pravom zaključio, da je »tekar svjedočanstvo biskupovo pružilo ministrima odlučan dokaz u čitavoj stvari«. 128 Upravo u to vrijeme počinje Petrova dvostruka igra, koja ga je najzad dovela na stratište. Prije nego što je dočekao odgovor Borkovića — — biskup se vratio u Čakovec 26. III — on je digao ljude na ustanak, a ipak je već 25. III poslao u Beč Forstallu uvjete koji su prenerazili dvor. Kako je pod takvim okolnostima mogao biti dvor uvjeren u njegovu iskrenu želju ža izmirenjem i Borković koji javlja caru rezultat ponovnih pre govaranja s banom vidi da ostaje samo jedno sredstvo da se izbjegne veća nesreća, naime da se zadovolji Petrovim zaktjevima. 129 I kad je najzad Borković prenio Petru 5. IV poruku Lofokovica — »cur non venit Viennam; venia t. .. secure venire potest «! — on ga je savjetovao neka se samo pokori caru i neka napusti ideje koje se njemu protive, jer će se samo-tako ispuniti božja volja! 130 Ali da je biskup preuzeo poslanstvo u Beč protiv svoje volje pokazuje činjenica »da je otišao- mučke po noći iz Čakovca i pisao svojim kanonikom da budu caru vjerni. .. «. 131 Kaptol, dakako, nije trebalo mnogo na to nagovarati. Bez obzira na to što je njih Petrov turski plan kao svećenike najviše odbijao, Kaptol se bojao da će izgubiti Sisak, na koji je, prema vijestima T. Kovačevića, bacio oko još ban Nikola Zrinski. 1 " Kad bi Petar doista postao vladarem u Hrvatskoj. Kaptol bi teško obranio svoj posjed sisačke utvrde. Osim toga, Kaptol je krivnju za dugotrajnu bunu sisačkih kmetova prebacivao također na Nikolu Zrinskoga. 133 Sve je to uvjetovalo povučeni stav kanonika, koji su na poziv Frankopana zatražili rok za razmišljanje. Kanonik Selišćević je gradačfcom Ratnom vijeću pričao da su i oni pozvali u pomoć protiv Franfcoipana -generala Herbersteina,, koji je zaista i došao. A Frankopan da je od njih tražio ne samo »da mu svoja imanja podlože i svoje ljude« već je zahtijevao »da svojim podložnikom, koji pod Varaždinom i Krizevcem u granici služe nalože da svoju službu tamo ostave i pređu Zrinskom i Frankopanu na njihovu dispoziciju«. Međutim, Kaptol je na sve zahtjeve odgovorio negativno i »izjavio da hoće caru vjeran da ostane«. Selišćević je ove vijesti prenio Ratnom vijeću »uime kapitula i svih stanovnika Kraljevine Hrvatske«. 134 Plan je dakle urotnika išao i za tim da> one podložnike Kaptola koji su služili na Krajini povuče u svoje redove. No, nije uspio. 127. Izprave o uroti, str. 85. 128. Posljednji Zrinski i Frankopani, str. 84. 129. »medium unicum videtur restare, ut videlicet comes banus accomodetur in suia pretentionibus. . . alias 1 nègotio dilato, verendum ne malum ingravescat. . .« Izprave o uroti, 121. 130. N. dj, str. 146. 131. N. dj, str. 121. 132. T. Kovačević, Historia Provinciae seu Bonorum Venerabilis Capituli Zagrabiensis Sisciensium, (rukopis u Hist. Inst. JAZU, II b. 7.) str. 71. i si. 133. N. dj, str. 114. 134. Izprave o uroti, str 134.
