ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 494
Analizu materijala izvršiti ćemo onim redom kojim ga je u svojim »Prilozima« objelodanio sam autor. Prvi po redu rad nosi naslov »Prepiska Ali-paše Rizvanbegovića s austrijskim vlastima u Dalmaciji«. Gotovo sva Ali-pašina pisma upućena su tadanjem guverneru Dalmacije Lilienbergu i njegovu zamjeniku Hlumeckom i barunu Schalleru, osim toga su objelodanjene i pcneke kopije pisama samoga guvernera Lilienberga. Korespondenciju s Lilienbergom i njegovim zamjenikom započeo je Ali-paša neposredno nakon preuzimanja vlasti godine 1833. Velik broj tih pisama iznosi na vidjelo veoma značajne i važne momente s obzirom na političko, kulturno i ekonomsko stanje Hercegovine toga vremena. Ali-paša u zajednici s Lilienbergom vodi brigu oko popravka pojedinih prometnih putova, u središtu njihove pažnje je cesta Klek —Sutorina, na kojoj su poneki popravci vršeni već i u vrijeme francuske vladavine početkom XIX stoljeća. Dopisivanje je trajalo sve do pred neposrednu pogibiju Ali-pašinu, pa je kao posljednje pismo sačuvan koncept pisan 7. II 1851. Autor je s pravom istakao i naglasio važnu činjenicu da od ». . . trideset i pet Ali-pašinih originalnih pisama trideset i jedno je pisano ćirilicom, jedno latinicom, a jedno turskim jezikom.« Također je s pravom ustanovljeno »... da je i Namjesništvo u Zadru većinom obavljalo prepisku s Ali-pašom na našem jeziku . . .« Drugi prilog »Izvještaji dr Dimitrija Atanaskovića o Bosni i Hercegovini 1844. godine« sadržava važnu građu ». . . za poznavanje političkih, privrednih i društvenih prilika u Bosni i Hercegovini pred kraj prve polovine XIX vijeka.« Atanasković je bio poznata ličnost, dugi niz godina je bio u austrijskoj diplomatskoj službi, pa je kao takav postao i ». . . prvi austrijski . konzul u Bosni.« Godine 1844. posjećuje Atanasković po nalogu austrijske vlade ». . . Travnik i Mostar u cilju regulisanja neriješenih carinskih pitanja na granici Bosne i Hercegovine«. Originali njegovih izvještaja pisani su i objelodanjeni na njemačkom jeziku, a čuvaju se danas u Državnom arhivu u Zadru. Osobitu pažnju zavređuje prilog uz prvi izvještaj upućen barunu Kübecku, predsjedniku Dvorske komore u Beču. U spomenutom prilogu Atanasković iznosi spisak tržnih cijena znatnijih bosansko-hercegovačkih proizvoda, neoprane i oprane vune, meda, loja, ovčjih koža, zečje masti itd. Nakon prvoga slijedi drugi opširan izvještaj. U njemu Atanasković veoma detaljno analizira političko stanje i položaj tamošnjeg nemuslimanskog stanovništva, osim toga naglašava da su »trgovina i obrt u bijednome stanju, siromaština raste iz dana u dan.« Ne manje zanimljiv je i posljednji Atanaskovićev izvještaj upućen 17. VII 1844. također barunu Kübecku. Atanasković u njemu opisuje svoj trosatni sastanak s Ali-pašom u njegovu ljetnikovcu Buni, iznoseći uz to i svoje zapažanje o prilikama u Mostaru, koji je tada brojio oko 16.000 stanovnika, pa je u njemu bila na zamjernoj visini i trgovina. Treći rad »Rihard Erko o pitanju austrijskih bjegunaca u Hercegovinu sredinom XIX vijeka« temelji se na materijalu koji se također nalazi u Državnom arhivu u Zadru. »Richard Erko, sekretar Namjesništva u Zadru i tumač orijentalnih jezika ... je imao zadatak i da posjeti hercegovačkog vezira Ali-pašu Rizvanbegovića . . .« s tim da konačno uredi pitanje izručivanja nekih bjegunaca koji su iz Dalmacije prebjegli u Hercegovinu. Erko je bio veoma nesklon Ali-paši pa je na kraju svojih izvještaja vrlo energično — 494 —
