ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 495

tražio od austrijskih vlasti njegovo uklanjanje, smatrajući ga veoma nepodesnom i nezgodnom ličnošću. U svome opširnom izvještaju pisanom na talijanskom jeziku iznosi Erko vrlo detaljno sve svoje impresije o hercegovačkom boravku, pa je i taj izvještaj važan dokumenat s obzirom na poznavanje političkih i ostalih prilika u doba vladavine Ali-paše Rizvanbegovića. Rad »Zapisnik Agencije bosanskih franjevaca u Sarajevu« rezultat je proučavanja sačuvanih dokumenata koji se nalaze u arhivu Franjevačkog samostana u Fojnici. Spomenuta Agencija bosanskih franjevaca u Sarajevu osnovana je 1856. i postojala je do okupacije Bosne i Hercegovine (1878). Njen zadatak bio je zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini kod turskih vlasti u Sarajevu. Prvi agent bio je poznati pisac bosanski franjevac Grga Martić. On je preuzevši tu dužnost vodio zapisnu knjigu svih značajnijih zbivanja od 1. V 1856. do konca aprila 1857. Iz sačuvanog teksta vidi se da je agencija imala rješavati i mnoga veoma delikatna pitanja koja su se odnosila na probleme društveno-vjerskog i političkog značaja. Posljednji rad pod naslovom »Prilozi istoriji crnogorsko-turskih odnosa pred kraj turske vladavine u Bosni i Hercegovini« rezultira iz proučene građe koja se danas čuva u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Ta građa se pretežno sastoji od nekoliko pisama kneza Nikole Crnogorskog, koji je nakon neuspjeha u crnogorsko-turskom sukobu 1862. promjenio svoju taktiku spram turske vlasti u Bosni i Hercegovini, pa taj njegov pomirljiviji stav dolazi do izražaja i u objelodanjenim pismima. Pisma su gotovo sva upućena tadanjim bosanskim valijama (guverneri pokrajina) u vremenskom rasponu od 1868— 1873. Ta pisma predstavljaju svakako značajan prilog poznavanju tadanjih odnosa između turske vlasti u Bosni i Crne Gore. Svi objelodanjeni dokumenti su popraćeni dužim ili kraćim uvodom, regestima i bilješkama, a objelodanjeno je i nekoliko faksimila. Bilo bi međutim svakako poželjno da Naučno Društvo NR Bosne i Herecgovine poprati i građu s ovećim sintetičnim rezimeima, jer bi na taj način takva dokumentacija postala u potpunosti pristupačna i inostranim stručnjacima. Miroslava Despot J. Luetic, O POMORSTVU DUBROVAČKE REPUBLIKE U XVIII STOLJEĆU (Izd. Pomorskog muzeja JAZU u Dubrovniku; Građa za pomorsku povijest Dubrovnika, sv. 2, Dubrovnik 1959) Nakon kratkog uvoda (str. 9-20) u kojem su date neke osnovne karakteristike političkih i ekonomskih odnosa na mediteranskom području u XVIII stoljeću i zacrtani izvjesni okviri razvoja dubrovačkog pomorstva tog razdoblja, autor je u poglavljima: »Brodovi« (str. 23-40). »Brodske posade« (str. 43-93); »Brodovlasnici — karatisti« (str. 97-108) i »Pomorska djelatnost« (str. 111-135), -kao i u »Prilozima« (str. 139-186), dao prilično širok pregled građe za pomorsku historiju Dubrovnika sredinom XVIII stoljeća. Zbog razgranatih dubrovačkih pomorsko-trgovačkih veza, oživjelih naročito u drugoj polovici XVIII stoljeća, ova je građa vrijedan doprinos za upoznavanje — 495 —