ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 453

publiciranja građe skrivaju svoju sterilnost na glavnom zadatku, tj. na organiziranju naučno-istraživačkog rada i na publiciranju stvarnih i konkretnih rezultata svog studijskog rada. I još jednom, kvalitativno dobro izvršenje čitavog prethodnog postupka pripreme arhivske građe za naučno-istraživački rad moći će da uspješno obave samo takvi arhivisti koji imaju spreme, kojima se pruža perspektiva u razvoju i kojima se, uz ostalo, povjerava i bar dio naučnih zadataka na publiciranju historijske dokumentacije. Razumljivo da izdavačka djelatnost arhivskih ustanova ne smije ići na štetu njihova glavnog zadatka na sređivanju arhivske građe. Možemo slobodno reći da to uglavnom nije bio ni dosada slučaj. Uz pravilnu organizaciju posla ne treba se toga ni ubuduće bojati. U svakom slučaju možemo tvrditi da više ili manje sve ono što su dosada arhivske ustanove objavile svakako je mnogo više na korist historijske nauke nego li štetno. Može se jedino govoriti da je bilo neracionalnosti u radu, jer nije uvijek ostvarena cjelovitost publicirane građe. Nadajmo se da će se i taj nedostatak ukloniti pošto budu doneseni spomenuti perspektivni planovi naučno-istraživačkih radova i publiciranja građe. Naučno-istraživačke ustanove imaju u tome glavnu riječ. Mi arhivisti radosno očekujemo tu riječ, ali to ne znači da je naša uloga samo da čekamo, već i da sve upornije insistiramo na donošenju tih planova i na ostvarenju suradnje s historičarima i naučno-istraživačkim ustanovama. Činjenica da je povezanost arhivskih i naučno-istraživačkih ustanova neizbježna i praktična potreba, i odraz one jedinstvenosti procesa od sakupljanja i čuvanja građe do historijske sinteze, ta činjenica nameće i arhivskim ustanovama dužnost vlastite inicijative na rješavanju ovih pitanja. Na kraju ovih izlaganja možemo još jednom ponoviti da je knjiga dra M. Đorđevića zaista dobro došla, da ona otvara vrlo potrebnu diskusiju o mnogim bitnim pitanjima razvoja naše historijske nauke i arhivske službe. Ona će sigurno i nama arhivistima dati značajan poticaj za unapređenje rada naših arhivskih ustanova i u naporima da one zauzmu pravo i odgovarajuće mjesto u našem naučnom i kulturnom životu. Bernard Stulli IZ ARHIVISTIKE Priručnik za službenike arhiva, Beograd 1959. Izd. Drž. arhiva NRS i Stalnog stručnog tečaja za arhivske pomoćnike Uprave Stalnog stručnog tečaja i Državnog arhiva NR Srbije izdale su arhivistički priručnik uz suradnju većeg broja arhivistiökiih stručnjaka iz cijele zemlje (22) s težnjom da barem privremeno nadoknade nedostatak takve literature kod nas, a sa željom da »taj priručnik posluži nastavi na .tečaju, pripremanju državnih ispita, praktičnom radu u arhivima, kao i rukovodiocima pisarnica za uređenje njihovih arhiva i arhivalija«. U kratkom uvodu dana je definicija arhivistike te navedeni su osnovni zadaci arhiva od vremena Francuske revoluaije, kada su postali javne ustanove, pa do danas. — 453 —