ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 348
hataru zamjenjuju svoju zemlju za vlastelinsku zemlju u susjednim selima, a obrtnici i trgovci, domaći i strani, kupuju od gospoštije u Sisku gradilišta, oranice i livade. Predviđeno je bilo oko 250 gradilišta između rijeke Odre i Kupe i starog rimskog zida. 31. prosinca 1838. proglašen je Sisak poveljnim trgovištem. Njegov magistrat započinje djelovanje na Novu godinu 1839. Trgovište u pogledu uprave, sudstva i trgovine ima stanovitu autonomiju, neovisno je o gospoštijskim službenicima u Sisku, ali nije slobodno nego je ovisno o Kaptolu kao zemaljskom gospodaru. Građani s trgovišnim statutom nisu bili zadovoljni. Po carskom nalogu od kraja XVIII st. postojalo je na području Sisačke gospoštije pet sučija (iudicatus), i to u Sisku, Gredi, Drenčini, Boku i Odri. Svaka je sučija obuhvaćala oko tri sela. Na čelu sučije bili su: sudac, bilježnik i 2-3 prisežnika. Oni su ovisni o gospoštiji- i u korist njenu vršili stanovitu upravnu i sudsku vlast. Na području Sisačke gospoštije živi na početku XIX st. oko 3300 . stanovnika, a u sredini oko 4000 st. Stanovništvo u selima uglavnom stagnira tj. ne povećava se. U Sisku se, kad je ovdje uređeno trgovište, stanovništvo dvostruko povećalo zbog doseljavanja novoga stanovništva. Podložnici ili kmetovi žive u oko 260 kuća, predijalci neplemići u oko 38 kuća, predijalci plemići u 15 kuća, sisački građani maloposjednici u sredini XIX st. u oko 100 kuća, a građani željari ili bezemljaši i stranci u oko 40 kuća. Podložnici su u svojim rukama imali oko 273 sesije urbarijskog zemljišta, predijalci neplemići 47 sesija, a to je zajedno sa zemljom predijalaca plemića i građana iznosilo oko 8000 jutara (1 jutro ima tada 1200 četv. hvati). Prema tome, na jednu osobu otpadaju 2 jutra zemlje. No kako su poplave činile štetu u sisačkoj okolici i oranicama i livadama, i to vrlo često, stanovništvo često oskudijeva na hrani te kupuje od gospoštije banatsku pšenicu i druge žitarice, dopremljene lađama iz kaptolske gospoštije Modoš u Banatu. Kukuruz i proso jest glavna domaća hrana, a pšenice, raži, ječma i zobi ima razmjerno malo. Livade su bile koji put zamuljene od poplava, ali su uglavnom, kao i prostrani pašnjaci, davale dosta krme za dobro razvijeno stočarstvo koje čini glavni i stalni imutak stanovništva. Kako je na području gospoštije malo brežuljaka, nešto u Vurotu, Jazveniku i Petrovcima, vinogradarstvom se bavilo razmjerno malo kuća, i to uglavnom za domaću potrebu. Mnogo je više kuća uzgajalo šljivu i peklo rakiju. > Oko 70 suvlasnika imalo je 18 mlinova na Savi, Kupi i Odri. Oko 80 kuća bavilo se ribolovom, a samo neke i hvatanjem rakova. 50 kuća je uzgajalo pčele. 15 kuća se intezivnije bavilo lanom. Obveze prema gospoštiji: jedne vrijede za podložnike, druge za predijalce neplemiće, treće za željare odn. građane u Sisku. Podložnici daju urbarijske daće i desetinu, a zakupninu samo onda ako su što uzeli u zakup. Predijalci neplemići daju samo težake za stražare i poštare, i to na jednu sesiju 60. Željari su davali samo census, i to godišnje oko 4 for.,
