ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 349

dok su građani maloposjednici razmjerno veličini posjeda plaćali census terragialis. Obveza je podložnika u gotovom novcu neznatna, desetina se daje prema stvarnom urodu, pa su zato podložnici kao velik teret osjećali davanje težaka za obradu alodijskog zemljišta i sječu drva te davanje dalekog ili dugog podvoza. Dugovi nastaju najviše zbog naplaćivanja zakupnine, i to u prvome redu kod građana, a manje kod seljaka. Oko polovica kuća ima dosta radne snage, čak do desetero čeljadi u jednoj kući, pa zato one nemaju teškoće davanja tlake. Tu teškoću imaju u prvome redu obitelji s malo članova, samci i samice. Zato se oni često uz intervenciju gospoštije priključuju kućama s većim brojem zdrave i mlađe čeljadi. Glavni prihod Sisačke gospoštije jesu zakupnine odn. regalna prava. Prihod golemoga broja težaka, pretvoren u gotovi novac, iznosio je tek oko 500 for. Zato ukinuće feudalnog sustava odn. kmetstva nije gospoštija isprva mnogo osjećala, jer su joj se prihodi tek neznatno smanjili. Istom kasnije, kad su i zakupnine i regalije smanjene ili nestale i kad se trebalo osloniti jedino na marof i alodijalno zemljište u vlastitoj obradi prihodi su se gospoštije osjetljivo umanjili. Alodijskog zemljišta bilo je: oko 700 jutara oranice (uzimamo 1 jutro po 1600 četv. hvati), oko 800 jut. livade, oko 20 jut. vinograda, voćnjaka i vrtova, oko 2100 jut. pašnjaka i 3400 jut. šume. Za žitarice omjer između posijanog i požnjevenog sjemena povoljan je samo za rodnih godina, a često je nepovoljan, dok je omjer između zasijane površine i dobivenog sjemena uvijek nepovoljan. Povoljan je omjer ako se na jedan vagan dobije deset ili skoro deset vagana žitarice, međutim, često se puta na jedan vagan dobiju tek dva-tri. Na jednom jutru oranice urodi u najboljem slučaju 400 kg žitarice, a vrlo često manje od toga, što općenito znači nepovoljan omjer. Razlog su takvim prilikama česte poplave, ali i opća zaostalost poljoprivrede. Gospoštija je imala 50-70 grla stoke, uglavnom goveda, i to zbog sprege, mlijeka, mliječnih proizvoda i gnoja. Iako su seljaci stoku kao sigurnu imovinu rado uzgajali, gospoštija je malo pažnje posvećivali stoci tako da je bila prisiljena često puta stoku za spregu kupovati, a što je imala za prodaju to je samo mesar kupovao. Gospoštija je posjedovala oko 70 bačava s kapacitetom od oko 1600 vedara. U bačvama se čuvalo vino i rakija, a u manjoj količini medica i sirce. Vina je bilo alodijskog, desetinskog i kupljenog, a najviše se cijenilo alodijsko. Na zalihi je gospoštija uvijek imala oko 400-500 vedri vina i 50-60 vadara rakije. Opojno se piće točilo u gospoštijskim krčmama. Čista je zarada samo od kupljenoga vina iznosila oko 3000 for. godišnje. Čisti je prihod u korist vlasnika gospoštije — Prvostolnog kaptola — iznosio godišnje 10000-15000 for. On je ovisio ne samo o brutto-prihodu odn. većoj i manjoj plodnosti i godine nego prvenstveno o izvanrednim izdacima za gradnje i popravke zgrada, i neutjeranim dugovima. S pravnog stajališta, čisti je prihod u centralnoj kaptolskoj kancelariji i — 349 —