ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 114

Augustijevši dom navidi sreću augusti]evšijeh srodnika Saxonskijeh bavarskijeh i možda Anovereskijeh, ter se žuri biti pionijer Hohenzolera? . . . Qui vivera verra. ... 33. Dubrovnik 27. VII 1873. Niko Veliki Pucić Valtazaru Bogišiću o željama koje se nisu ispunile. ... Je li Cetinje kakva Kapua, koja te je tako zauzela da si zaboravio prijatelja? Ali ti je guta udrila u ruku, kako meni u koljeno? Za Boga je li moguće da izmegju toliko otia Musarum u Crnojgori ti nijesi kadar nać trenutak za zavrć četiri slova Niku Velikom. Taka lijenost na dobra djela strahoviti je grieh, od koga ni Rima Papa, ni četiri Patriara, ni sama crkva Jerusolimska ne mogu te odriješiti. Ali za badava moje kukanje i bugaranje. Ti pun zlata, srebra, i dragog kamenja, podniosise pak zviždukaš = cantate io son canonico! = I ja sam vazda hlepio postat kanonikom, i sama dva puta što sam u svoj život (a evo su 53 godišta udrila) za se i svoju pilzu govorio, bila su jednom u Rimu 54 godine, moljakajući se kardinalu Altijeri, da me učini kanonikom Sv. Ivana Lateranskoga, a drugi put u Zagrebu kad sam prosio u Mažuranića, ondašnjega kangiljera trojedne kraljevine, da za moje zasluge u poslu sjedinjenja Dalmacije ' sa Hrvatskom uzvišime na stepen kanonika Zagrebačke pravostolne crkve. Ali toliko prvi, koliko drugi put, moje su molbe ostale bez uspjeha. Je n'ai pas la main heureuse. Ništa mi ne ide za rukom. Eto sam bio stavio u Rijeci zapostata, koga sam glavom svojom bio doveo iz Luke, pak platio i skupo platio jednoga redovnika, da ravna i pazi moje posle, ufajući, da, na taj način, sve će hodit u redu, i ja imat prigodu šetati po svijetu. Lijepo ti sam pogodio! Pop i Lukez zavadiše se za nekakvu službenicu Lastovku i podignese strašna buna, koju moj brat Niko Mali nije hotio, po mome telegramu, ugušiti tako da sam se našo u nuždi prikinut putovanje i dolećet iz Pariza u malo ura u Trieste, pak otole u Dubrovnik. Ovde sam izčero svakoga iz službe ali šta sam s'tijem uradio? Evo me sama gje lupam s'glavom u mir, ter ne znam što ću, ni kako ću. Sam sam, star sam, gotovo sam slijep. Liječnici mi brane poć u mlinicu pod pedepsu izgubit vid očiju. Od gute rom sam na nogu, ter ne mogu u baštinu, a kamo li na Preturu rvat se sa pasijem kmetima. Ti znaš kakve su blage čudi Dubrovčani; prisiljen sam svaki dan koga staroga poznanika ili pseudoprijatelja izbrisat s'raboša, i tako procedendo per eliminazione = postaću do skoro kako nekakav dužde od Gjenue koji je našo sama sebe za samu stvar zanimivu u Parigju. . .. 34. Rijeka dubrovačka 5. IX 1876. Niko Veliki Pucić Valtazaru Bogišiću o stanju u Hercegovini i Srbiji. ... Čudan je i prije nečuven ovaj način ratovanja u Hercegovini. Knjaz je crnogorski mogao uljesti u Mostar = sans coup férir = dva puta, a nakon boja u Vrbci mogao je očistit Bileć i Trebinje, i svo zemljište do samoga — 114 —