ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 11

letke, kojima su izvijestili javnost o štrajku glađu zatvorenih komunista.

17

) Ove akcije, kao i približavanje općinskih izbora pridonijele su tihom okončanju afere, te su neki riješeni krivnje, a neki su komunisti osuđeni na kraće vremenske kazne. Poslijeratne prilike u Jugoslaviji bile su naročito teške. Osjećala se velika nestašica industrijskih proizvoda za široku potrošnju, a cijene poljoprivrednih proizvoda bile su visoke, a besavjesna špekulacija učinila ih je još višim. Nadnice su zadržane na nivou onih iz rata, a inflacija je mnogostruko smanjila vrijednost krune, koja je zadržana tokom 1919. godine kao plaćevna moneta. Radnici su u industriji nesmiljeno eksploatirani, jer zakonom nije bilo ograničeno radno vrijeme. Naročito bijaše težak položaj željezničkih namještenika, koji su tokom cijele 1919. pa do konca aprila 192Ô. godine vodili permanentnu upornu borbu za poboljšanje svojih ekonomskih i radnih prilika.

18

) Narodno vijeće dalo je u oktobru 1918. izvjesna obećanja radničkoj klasi, koja je kasnije jugoslavenska vlada potpuno ignorirala. Radnička klasa je uporno zahtijevala ispunjenje tih obećanja, te je bila prisiljena na brojne tarifne pokrete i štrajkove, da iznudi od buržoazije neke ustupke. Buržoazija je privremeno popuštala, a kasnije je, kad je učvrstila svoju vlast, ponovo povlačila sve što je kroz 1919. i 1920. godinu bila prisiljena da popusti. Tokom februara vođene su velike akcije za ispunjenje radničkih zahtjeva,

19

) koje su završile donošenjem naredbe o osamsatnom radnom danu i radničkim povjerenicima. U to vrijeme bio je Korać ministar za socijalnu politiku, te je zahvaljujući njemu došlo* do spomenutih naredaba, što mu bijaše potrebno kako bi povratio svoje uzdrmane pozicije u Socijaldemokratskoj stranci, te da dokaže korisnost suradnje u buržoaskoj vladi i mogućnost mirnog rješenja socijalnih pitanja radničke klase i neopravdanost revolucionarnog i nepomirljivog stava socijalističke ljevice. U tu svrhu je obilno koristio i Opći radnički savez (ORS), koji su držali reformisti. Koraćevo ispadanje iz vlade izazvalo je upravo suprotan efekat i pokazalo je da suradnja sa buržoazijom nije na korist radničke klase, koja se mora grčevito boriti za svaki svoj zahtjev. Od političkih zahtjeva radnička je klasa najviše isticala zahtjev da se država preuredi u republiku. »Uvedenje socijalističke republike« bila je najčešća točka dnevnog reda javnih skupština socijalista,

20

) što je izazvalo represalije vlasti i konstantno zabranjivanje skupština.

21

) Seljaštvo, koje je u Hrvatskoj predstavljalo većinu stanovništva, velikim je dijelom pristajalo uz politiku HPSS Stjepana Radića koji je 17) Dokumenti br. 139 i 142. 18) Dokumenti br. 33 i 78, te ovdje u napomeni br. 1 spomenute dvije knjige J. Cazija građe o sindikalnom pokretu u Hrvatskoj, u kojima imade obilje podataka o štrajkovima i tarifnim pokretima. 19) Dokumenti br. 10 i 79 i J. Cazi, Građa, knjiga I., str. 159-194. 20) Dokumenti br. 16, 47 i 64. 21) Dokumenat br. 15. — 11 —