ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 132
Predsjednik Stefanie dao je telefonski naručiti dvoja kola za tu pomoć i vratio se oko 2 sata popodne u Suhopolje. Stigavši u Suhopolje saopćio mu je bilježnik Antun Karaj kov, da je ovdašnji oruž. postaj evodnik stražmeštar Brkić svu našu stražu razoružao, svu municiju i veći dio pušaka odnio u drž. vojarnu, a njemu samom rekao neka ide šnjim (Brkićem) pa neka si odnesu što iz trgovina, jer da će i onako danas biti opljačkane. Na to se je odmah predsjednik uputio k Narodnoj straži, no već putem mu je momčad straže isto rekla da je nas stražmeštar Brkić izdao i rekli su Predsjedniku neka ne ide k oružnicima da će ga oni ubiti. Predsjednik ali odmah potražio Brkića, dozvao ga u općinski ured i pitao ga zašto je municiju oduzeo. (Sa Brkićem su bila dva seljaka iz Pčelica) koje nije dao Brkić iz sobe na zahtjev predsjednika odstraniti. Tada je predsjednik također dvojicu od straže unutra pozvao. Brkić mu reče da imade više hiljada svijeta pred Suhopoljem, koje će pljačkati, pak neka dozvolimo dobrovoljno pljačkanje. Predsjednik mu je saopćio što je u Virovitici izradio, te da mi ne smijemo dobrovoljno dozvoliti pljačkanje jer je prijeki sud pak ćemo biti odgovorni. A on (Brkić) imade 11 momaka u vojarni a naša straža za onda oko 50 pak ćemo izaći van, i svjetina će se razići, no Brkić reče, da on svoju momčad treba, municije ne da, te da ide van izvan mjesta službu praviti. Na to je predsjednik na telefonu zvao kot. predstojnika Benaka i Dr. Ota Gavrančića neka djeluju na stražmeštra neka red uzdrži i municiju povrati. No nije koristilo. Tad mu je predsjednik predložio, da će skoro biti mrak, pak neka odvrati napadače neka ne počmu sa pljačkanjem sad pred večer, nego neka po danu dodju. Na to je pristao Brkić i davši smo si svih 6 prisutnih ruke, da ne će taj dan nego u jutro pljačkaši doći. Pljačkašima, koji su čekali na znak Brkića i povratak predsjednika iz Virovitice, poručio je nješto Brkić a p'redsjednik je otišao na poštu i odande još jednoć pravo stanje kot. oblasti u Virovitici saopćio. Predsjednik Benak je saopćio, da šalje munciju sa posebnom lokomotivom a pomoć da će poslati dok skupi. U to je već Brkić poslao po predsjednika i na pijaci gdje je bila naša straža bez oružja, jedini je predsjednik imao pušku ponovno rekao da bi bilo bolje neka se odmah podieli. Predsjednik Stefanie je sakupljenim iz Pčelica i stražmeštru ponovno stavio na srce neka se okane razbojstva, na to reče Brkić, dobro, dakle jeste svi za to da se borimo, u taj čas su već iza crkve koracali oboružani seljaci i vojnici iz sela Pčelić došavši do pred sakupljene bacili puške vikavši, neka se nitko ne makne, sad će se robiti i paliti. Brkić i seljak (bivši izabran i u odbor u Pčelicu) Toma Ćović — otišli su med ju okrug vojnika i seljaka s puškami i nješto im govorili. Na to je Brkić pozvao u taj okrug poštara i predsjednika Stefanića, koji je med ju njih takodjer došao, i prem su imali uperene puške htio ih od nakane odvratiti. Brkić sada zapita predsjednika da li je za to da se dade dobrovoljno pljačkati. Predsjednik odgovori, da nije za to, a oni neka rade što hoće — a bolje bi bilo da su njega slušali. U to je vođa napadača Toma Ćović rekao predsjedniku, da mu kao prijatelj savjetuje neka se odatle udalji i neka ide kući. Tad je predsjednik dao još kroz prozor vrtni odnieti i sakriti njeko 10 pušaka (prazni) u vatrogasni toranj i preko vrtova otišao kući — tako ga je vodja pljačkaša uputio, da ne ide cestom. — Na to su počeli dolaziti ostali seljaci, žene i djeca i svih sela Pčelica, Cabune, Pivnice, Klise itd. sa kolima i pješke dućane su počeli razbijati i robu odnašati — a predsjednik još pri odlasku molio vodju — 132 —
