ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 133
iz Pčelica neka ne pale- ništa da ne nastrada mjesto. Predsjednik je došao kući, no već mu je obitelj u susjedstvo pobjegla jer su tražili predsjednika sa porukom, da će ga ubiti, medjutim su došli k poštanskom uredu oboružani seljaci pošto se u susjedstvu pošte nalazi jedan dućan — a ostale su već bili opljačkali — i pitali su samo a gdje je taj poštar, a poštar je to slušao iz svoje sobe — a pred kućom je stajao jedan odbornik i rekao im — pa šta će vam poštar znate da je on najveći Jugoslaven i sa narodom dobar. Na to rekoše, mi njemu ništa niti ne ćemo, samo neka dade donijeti neku vojničku kabanicu — za koju da im je oduzeta pred par dana po straži što uopće ne stoji — i tad pošto je već bio mrak udaljili su se prema pijaci. Nakon 3—4 časa čuo je predsjednik žešće puškaranje i nakon tog svjetina iz Suhopolja koja je vani iz znatiželjnosti pljačkanje promatrala kući bježala vičuć, došla je vojska iz Virovitice Predsjednik je kašnje za par časaka van izašao i saznao, da kad su pljačkaši koji su 3 dućana ovdje pljačkali već na kraj mjesta bili u polasku kući a njekoji još iz dućana robu nosili, došao je iz Virovitice jedan nadporučnik sa 4 momka i otvorio na pljačkaše vatru, koju su mu od vlastelinskog dvorca pljačkaši uzvratili, ali su odmah počeli bježati misleć, da je bog zna koliko vojske došlo i za čas je bilo cijelo mjesto prazno. Odio vojnika nije pratio pljačkaše pošto je bio preslab. Od pljačkaša bilo ih je po odjelu vojnika iz Virovitice 5 osoba ranjeno, od kojih su dvoje umrli, a jedna (stražmeštar Brkić) bio je na mjestu usmrćen. Nakon smrti Brkića pretražena je vojarna i u njegovom privatnom stanu nadjeno je pola vreće municije. Na to je prisutna 3 oružnika nadporučnik zaprisegao a ostale vojnike dodijeljene oruž. postaji sobom u Viroviticu odveo. Drugi dan je naša suhopoljska straža i svi do 40 godina koji su bili vojnici njih sve skupa 88 zaprisegnuto Narodnom vijeću. Oboružani vojnici i seljaci su se međutim opet spremali na Suhopolje i po okolici su pljačkali. Dne 7. došla je istom žudjena pomoć, jedan odio 16. Bjelovarske pukovnije sa jednom strojnom puškom i sa našom stražom od 30 momaka, uputili su se u Pčelić, da seljake razoružaju. Kad su došli pred selo bili su od razbojnika dočekani vatrom iz pušaka, na sreću su previsoko pucali i nisu našima naškodili. Na to je zapovjednik nadporučnik Durbešić dao iz mašinske puške vatru otvoriti i tada su razbojnici pobjegli veći dio u bližnju šumu nad selom a neki su pod slamom u štaglju ili gdje drugdje pohvatani i u Viroviticu otpremljeni. Vodja sela Pčelić, došao je noćom bilježniku Karajkovu i poručio po predsjednika sa izjavom, da se je došao sam prijaviti i tad je bio uapšen. U brdovitim selima, koja su većim dijelom u šumama a kotara su Grubišnopolje, poimence Jasenaš i Djakot'ac našli su si utočište pobjegli seljaci iz Pčelica i drugih mjesta. Ima ih po doušnicima našim oko 100 oružanih. Nije se moglo još ništa poduzeti i to što u Viroviticu prispjeli odjeli 16. pukovnije nisu još u virovitičkom kotaru red uspostavili a naše su straže u Suhopolju i Borovi preslabe i ne raspolažu sa dovoljno municije, da ta razbojnička gnijezda razoružaju, a s tih razloga moramo našu stražu kao i onu u Borovi pod oružjem držati dok se sigurnost ne uspostavi. Pljačkaši i razbojnici rane se tamo sa blagom što su iz Borove i pustara otjerali (oko 300 kom. goveda, ovaca i svinja). — 133 —
