ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 8

materijalna sredstva trebala da preuzme pretežni dio materijalne brige za ostvarivanje spomenutog plana izdavačke djelatnosti. Posebno je bilo pitanje, kako uskladiti akcije naših arhivskih ustanova oko pokretanja njihovih redovnih godišnjih časopisa. Najveću i glavnu tradiciju imao je u tom pogledu Državni arhiv u' Zagrebu. Njegov »Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arhiva« počeo je izlaziti još 1899. godine, kao rezultat potrebe izdavanja jednog »časopisa lih historičkoga sadržaja«. Kao zadaća ovoga časopisa utvrđeno je, da će on: opisati organizaciju i upravu Zemaljskog arhiva i ostalih javnih i privatnih arhiva naše zemlje; izvještavati o radu u pojedinim arhivima; raspravljati o svim pitanjima arhivstva; objavljivati inventare-sadržaje arhiva; donositi rasprave i Članke iz oblasti pomoćnih historijskih nauka; objavljivati veće i manje samostalne historijske rasprave, ali samo ako se odnose na domaću historiju, i to izvorne radove; donositi i vijesti, recenzije i bibliografiju. Od ovog »Vjestnika« izašla su ukupno, u razdoblju od 1899.—1920. godine, 22 sveska, u redovitom godišnjem periodicitetu; zatim u novoj seriji, u periodu od 1925.—1945. godine još 11 svezaka. Po svojoj fizionomiji to ]e bio pretežno historijski, a ne arhivistički časopis. Donosio je uglavnom historijske rasprave i članke (u ranijim godinama izlaženja često i mnoge »svaštice« i »crtice«), a manje se bavio arhivistikom, arhivskim problemima i objavljivanjem građe. Pri obnavljanju toga časopisa Državnog arhiva u Zagrebu trebalo je raščistiti dva pitanja. S jedne strane, da li on može biti u novim prilikama organ samo Državnog arhiva u Zagrebu, a s druge strane, kako fiksirati njegove zadatke i sadržajnu fizionomiju. Sto se tiče prvog pitanja, načelno se nije mogla poreći opravdanost težnji i drugih arhiva, od kojih neki (kao na pr. onaj u Dubrovniku ili Zadru) imaju veliku tradiciju i osobito značenje s obzirom na vrijednost svoje građe, da i oni pokrenu izdavanje svojih posebnih redovnih godišnjih časopisa. To bi pak značilo poći u neku širinu izdavačke djelatnosti, koja bi se stalno povećavala s porastom broja arhivskih ustanova, a za koju niti ima realnih materijalnih preduvjeta, niti bi ona, opet realno uzevši, mogla da osigura potreban kvalitet svih tih publikacija. Dakle, i opet su razlozi racionalnosti i kvalitativnog nivoa nametali koordinaciju i ove vrste izdavačke djelatnosti naših arhiva. Logično se dakle nametao zaključak, da novi arhivistički časopis — godišnjak, »Arhivski vjesnik«, ne bude samo organ Državnog arhiva u Zagrebu, već da bude zajednička stručna publikacija svih arhiva u NR Hrvatskoj, vođena od zajedničkog redakcijskog kolegija. Sto se pak tiče već postojećeg »Vjesnika Drž. arhiva na Rijeci«, učinjen je izuzetak tako, da bi taj časopis i dalje samostalno i redovno izlazio. Razlozi tome su jasni i poznati. Naša građanska historiografija u prošlosti zanemarila je i arhivistički rad i objavljivanje građe i naučnu obradu historije Istre i Rijeke; duga strana okupacija tih naših krajeva još je više otežala cijelu situaciju. Prema ». 8 —