ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 9

tome po oslobođenju tih krajeva 1945. godine moramo tamo u mnogom pogledu izvršiti brojne pionirske poslove. Da nadoknadimo velike propuste iz prošlosti, potrebno je posebnom brigom pratiti i podupirati, među ostalim, i rad Državnog arhiva na Rijeci. Njegov poseban »Vjesnik« treba da omogući i ubrza objavljivanje građe za historiju Istre i Rijeke, da unapređuje i potiče historijske studije o tim krajevima. To u potpunosti opravdava posebno izlaženje tog riječkog »Vjesnika« uz ovaj »Arhivski vjesnik«. Određujući zadatak i sadržaj »Arhivskog vjesnika«, pa u vezi s tim i »Vjesnika Drž. arhiva na Rijeci«, već je i Arhivski savjet NR Hrvatske zauzeo gledište, da obje publikacije moraju imati što izrazitiji karakter arhivističkih časopisa. One bi objavljivale: arhivsku građu, inventare arhiva i arhivskih fondova, rasprave iz oblasti arhivistike i pomoćnih historijskih nauka, recenzije i bilješke o literaturi iz oblasti arhivistike i pomoćnih historijskih nauka i bibliografiju. Glavni dio sadržaja bio bi posvećen publiciranju nove arhivske građe i studijskom tretiranju važnijih problema arhivstva. Nije slučaj, što se težište akcije »Arhivskog vjesnika« stavlja na izdavanje arhivske građe. Mi, naime, evo i dvanaest godina nakon oslobođenja nemamo još izrađenog perspektivnog plana izdavanja najvažnije i najpotrebnije arhivske građe. Naučne ustanove, koje su dužne da taj plan izrade, nisu ga ni počele izrađivati, a uz to je Jugoslavenska akademija, kao glavni izdavač građe, skoro potpuno obustavila štampanje historijske građe. »Arhivski vjesnik« mora da stalno potiče to pitanje i da pridonosi njegovu rješavanju. U tom kompleksu pitanja stalno će se postavljati i raščišćivati i pitanje, koji su arhivski fondovi najvažniji i najpotrebniji. To će pak neodložno nametati arhivima, da te for.dove u potpunosti i srede, ukoliko su još nesređeni, kao što je doista jos i slučaj s velikim brojem fondova 19. i 20. stoljeća. »Arhivski vjesnik« će naravno objavljivati građu, koja predstavlja manje zaokružene cjeline, a ne takvu koja dolazi u obzir za izdavanje u većim sistematskim serijama, kao što su na pr. Monumenta spectantia ;iist. Slav, meridionalium ili Monumenta hist. — iuridica Jugoslavenske akademije, i si. Što se tiče rasprava, koje će se objavljivati, uredništvo ne će ići za tim, da uniformira shvatanja raznih suradnika prema svojim shvatanjima. Ono želi, da »Arhivski vjesnik« bude u punom smislu riječi tribina najšire diskusije o svim pitanjima arhivstva, jer će tako najbolje biti ostvarivana jedna od osnovnih zadaća toga časopisa. To može biti samo na korist razvoja naših arhivskih kadrova i na korist stvarne nauke, oslobođene jednostranosti i egocentrizma jednog uredništva ili čak jednog samog urednika. Uzevši u obzir da je kod nas dosada razmjerno malo potican naučni rad u oblasti arhivistike i pomoćnih historijskih nauka, ne treba odmah